- Mire, došli smo iz Sarajeva da napravimo razgovor za „Dnevni avaz“. Molim te možeš li biti ljubazan i odvojiti deset minuta. To našem narodu mnogo znači...
Nismo uspjeli ni završiti rečenicu, uslijedio je odgovor čovjeka vrijednog 40 miliona eura i jednog od najboljih nogometaša svijeta:
- Nemoj me moliti. Zašto ne bih imao vremena – odlučno je kazao Pjanić i pokazao nam na sto za koji ćemo sjesti.
Teško je biti tolika zvijezda, a tako normalan momak. Kako to da možemo zaskočiti nogometaša Juventusa i napraviti intervju s njim bez ikakvih problema, a, recimo, ostale igrače koji igraju u osrednjim klubovima ne smijemo ni upitati za intervju. Nema on samo briljantnu tehniku, on ima nešto mnogo veće – kućni odgoj.
Upad policajca
Počeli smo razgovor, ali smo ga onda ekspresno morali prekinuti. Jedan kiparski policajac koji čuva „Zmajeve“ u nikozijskom „Hiltonu“ prilazi, odlaže oružje i moli Pjanića za selfi. Naravno, Mire ustaje od stola, ljubazno se vraća i počinje razgovor.
- Vidiš, nije lako. Zamisli kako je tek u Torinu, ali za fanove se uvijek mora imati vremena. Biti poznat je velika obaveza, vjerujte, ali to je cijena slave – kazao je Pjanić.
A kako to da ste uvijek tako ljubazni?
- Maksimalno sam koncentriran na svoj posao. Najviše na svijetu volim nogomet i uživam u svakom trenutku igrajući ga. Međutim, postoji život i van terena. Meni je to jako važno. Gradim svoj imidž da budem što bolji čovjek. Ne želim da se ikome zamjerim. Ne dižem se ni u kakve zvijezde, ne igram nikakvu dvostruku igru. Uvijek ću biti čvrsto na zemlji. Ja sam sasvim običan momak i osoba, baš kao i ti – reče Pjanić.
Život profesionalnog nogometaša zaista je težak. Iziskuje mnogo odricanja. Tako, predstojeći Bajram Pjanić će zbog reprezentativnih obaveza dočekati u Portugalu.
- Nažalost, ove godine ću Bajram dočekati daleko od kuće, daleko od svoje Kalesije i rodbine. Ali, čim mi vrijeme to dozvoli, nadoknadit ćemo to. Porodica je meni sve u životu. Svaki slobodan trenutak gledam da provedem sa svojim voljenima. Bez njih ništa nema smisla, ni Juventus, ni nogomet... Mi imamo jedan specifičan odnos i jako smo vezani jedni za druge – kazao je Pjanić.
Ponovo nekoliko Kiprana prekida razgovor, Pjanić se diže, slika, vraća za sto i nastavlja gdje je stao. Kod naninih specijaliteta, koji su mu, takoreći, prva asocijacija na praznična okupljanja.
- To je ritual. Kad god se najavim, čeka me njena pita. Inače, uživam u bosanskoj kuhinji. Majka Fatima mi često dođe u Torino, a kada dođe, zna se, napravi mi grah, koji ništa ne može zamijeniti. Nažalost, imamo rigorozne kontrole i preglede u Juventusu, pa ga ne smijem puno jesti – kazao je kroz smijeh Pjanić.
Snovi su ostvarivi
Miretov sin Edin prije nekoliko dana je napunio četiri godine. Pjanić je izuzetno vezan za njega, a u druženjima sa njim crpi snagu.
- Zaista je nevjerovatno da su već prošle četiri godine. Biti otac je velika odgovornost, ali od toga nema ništa ljepše u životu. Trudim se biti što bolji otac i želim što bolje odgojiti svog Edina. Kada dođem kući nakon napornih treninga, kada me on pogleda i nasmije se, umor nestane. Satima se igramo i sutradan sam kao nov – kazao je Pjanić.
Kako kaže, Edin bi mogao krenuti njegovim stopama.
- Hoće non-stop da igra lopte. Šuta je po kući stalno, zna sve igrače i stalno me moli da ga vodim na treninge sa sobom. Svi moji saigrači su ga prihvatili sjajno i Edin je prava atrakcija kada se pojavi u trening centru. Uskoro ga planiram upisati u Juventus, pa ćemo vidjeti šta dalje – kazao je Pjanić.
Osjetio je Pjanić potrebu da uputi bajramsku čestitku svim Bosancima i Hercegovcima.
- Želim da taj dan svi koji slave Bajram provedu u veselju i rahatluku. Neka budu zdravi i u budućnost gledaju malo pozitivnije. Imam poruku i za djecu. Vjerujte u sebe, bavite se sportom, jer svi snovi su ostvarivi. Sport vam donosi zdravlje, a može vam osigurati i lijepu budućnost. Opet kažem, morate čvrsto vjerovati u snove, baš kao što sam i ja sanjao da nosim dres reprezentacije BiH. I evo, nosim ga - kazao je Pjanić.
Zadatak za sina: Mora naučiti bosanski jezik
Iako je rođen u Luksemburgu, Pjanić je odlično naučio bosanski jezik, a želi da to učini i njegov sin Edin.
- On mora govoriti bosanski jezik. Iako živimo u Italiji, ja ga stalno tjeram da govori bosanski jezik. To mu je zadatak koji mora odraditi. Bit će mu teško, u italijanskim školama uče se italijanski i francuski jezik, ali ja ću ga učiti bosanski, jer korijeni se ne smiju zaboravljati – kazao je Pjanić.
Treba nam više novih igrača
U Nikoziji se među 24 reprezentativca nalaze i dvojica debitanata. Riječ je o Jozi Šimunoviću i Deniju Miloševiću. Baš kao i svi novi igrači prije njih, i oni su odlično prihvaćeni u timu.
- Svi novi igrači su dobrodošli. To je prava stvar i treba ih više naći. Obojica su super, dobro su se uklopili i dobri su igrači. Želim im sve najbolje – kazao je Pjanić.
Pobjeda, nema nam druge
Što se tiče utakmice protiv Kipra, Pjanić je uvjeren u trijumf. Međutim, poručuje da neće biti lako.
- Imali smo loša iskustva u prethodnim mečevima s Kipranima u kojima su nas namučili. Bolji jesmo, to je činjenica, ali to moramo dokazati. Ukoliko želimo nastaviti razmišljati o baražu za Mundijal, onda nam nema druge nego pobijediti Kipar. Ne smijemo ih potcijeniti – kazao je Pjanić.
Danas djeca sjede uz mobitele, niko ni s kim ne priča
Danas ćemo teško primijetiti djecu kako se igraju u školskim dvorištima. Loptu su zamijenili mobiteli i kompjuteri.
- Baš to sam neki dan komentirao. To je poražavajuće. Kada sam ja imao šest-sedam godina, igrališta su bila puna, nisi mogao doći na red da igraš nogomet, košarku... Danas, djeca sjede uz mobitele, niko ni s kim ne razgovara, ne igraju se. Roditelji moraju utjecati na to, da djecu motiviraju da se bave sportom. Nema ništa ljepše od bavljenja sportom – kazao je Pjanić.
