Ženski nogomet u našoj državi godinama se nalazio na marginama, ali u posljednje vrijeme doživljava svojevrsnu ekspanziju.
Da imamo vrsne igračice, dokazuju i sve učestaliji uspjesi naših reprezentativnih selekcija, ali i samih nogometašica. Dvije od njih dobrim dijelom žive od nogometa, i to u Njemačkoj. Trebinjka Milena Nikolić i Lidija Kuliš iz Kreševa igraju za Keln, odnosno SC Sand.
Molili majku
- Svi u mojoj porodici oduvijek su voljeli nogomet i mene je ovaj sport privukao od malih nogu. Igrala sam s vršnjacima u ulici, dječaci su dolazili na naša vrata i molili moju mamu da me pusti van. Uvijek sam bila sretna s loptom – kaže Nikolić, koju prijatelji zovu Krauč.
Nikolić objašnjava otkud taj nadimak.
- Visoka sam i mršava pa podsjećam na nekadašnjeg reprezentativca Engleske Pitera Krauča (Peter Crouch) i uvijek se nađem u gol-šansi. Iako mi je Ronaldinjo (Ronaldinho) bio omiljeni igrač, nadimak sam rado prihvatila – riječi su Nikolić.
Kuliš je još kao djevojčica skrenula pažnju na sebe.
- Svima je u Kreševu bilo zanimljivo vidjeti mene kao curicu da igram nogomet s dječacima. Pratila sam oca i brata na turnirima i jedva čekala pauzu da i sama istrčim na teren. Jedino je mama bila malo skeptična na početku, jer nismo imali ženski klub – govori Kuliš.
Obje su imale cilj da zaigraju u jednoj od najboljih liga na svijetu i uspjele su.
- U Njemačkoj sam sedmu godinu, prvih nekoliko mjeseci bilo je teško. Nisam znala jezik, novo okruženje, običaji i ljudi... Ali, navikla sam se. U klubu me cijene i poštuju. Čak su dopustili da dok traje moja posudba u Kelnu, klupski stan u Potsdamu koriste moji brat i sestra, koji trenutno rade u Njemačkoj – ističe Kuliš.
Postoji razlika
Nikolić otkriva da nije lako biti stranac u bijelom svijetu.
- Brzo sam se prilagodila, jer sam u ekipi imala nekoliko djevojaka s Balkana koje su mi pomogle. Jedino mi teško pada nepravda koju sportisti s naših prostora doživljavaju, moramo biti dva, pa čak i tri puta bolji od „domaćih“ sportista kako bismo se izborili za nastupe. Mi smo ta jeftina radna snaga u Njemačkoj.
Ipak, mogu živjeti od svojih primanja, čak ponekad pomažem i roditeljima. I dalje ostaje ta razlika prema domaćim igračicama, a muškarce ne treba ni spominjati - podvlači Nikolić.
Poruka mladima
- Svim djevojčicama koje vole ovaj sport bih poručila samo da slijede svoje snove i budu uporne. Bitan je veliki rad, talent nije dovoljan. Trebaju ustrajati u svom cilju, sada se i u BiH više ulaže u ženski nogomet i imaju više opcija - kaže Nikolić.
Dodatni posao
- Posljednje dvije godine radim i u računovodstvu.
Zamolila sam ljude u klubu da popunim vrijeme između treninga kako bih zaradila dodatni novac - ističe Kuliš.
