Bufon blizu završetka karijere

Điđijeva okrutna igra sudbine

Autor: F. I.
17.04.2018 15:20
A
A
A

Kroz historiju fudbala, nagledali smo se velikih golmana, majstora, čudaka, likova koji su svojim odbranama, ponašanjem, greškama… znali skrenuti pažnju na sebe. Jedan od onih posebnih je svakako Đanluiđi Điđi Bufon (Gianluigi Gigi Buffon) - hrabar, neumoljiv, iskren, živa legenda, lider.

Golman koji nije zaslužio ovakav kraj, veličina s kojom se sudbina u posljednjoj godini okrutno poigrala. Prvo je njegov Juventus nastradao u finalu Lige prvaka, nakon toga je s reprezentacijom ostao bez Svjetskog prvenstva, a onda je zaradio crveni karton u utakmici kakva se odigra jednom u sto godina. Različite slike, od uplakanog do čovjeka koji je spreman progutati sudiju Majkla Olivera (Michael). I crveni karton na kraju priče, oproštaja od Lige prvaka, jedine koju nije osvojio. 

Bufon je u utakmici protiv Reala podsjetio na Zinedina Zidana (Zinedine Zidane) i njegov posljednji nastup za Francusku u finalu SP-a, kad je glavom udario Marka Materacija (Marco Matterazzi).

- Bufon nije zaslužio ovakav kraj, ali se stvari ne mogu promijeniti. Crveni karton neće promijeniti ono što je napravio. On je fantastičan igrač i samo treba razmišljati o svemu što je napravio - izjavio je Zidan nakon utakmice.

Bufon je napravio strašno mnogo, što potvrđuju brojke. Između ostalog, sa Parmom je osvojio Kup i Superkup Italije i i Kup UEFA. Prije 19 godina prigrlio je svoju prvu nagradu za najboljeg golmana u Seriji A. S Juventusom je dohvatio osam naslova prvaka Italije, ukupno 17 trofeja. S reprezentacijom Italije, čiju je mrežu čuvao rekordnih 176 puta, osvojio je 2006. naslov prvaka svijeta.

Tri puta je igrao finale Lige prvaka i tri puta gubio, a njegov prelazak iz Parme u Juventus bio je najskuplji za jednog golmana u historiji (52 miliona eura). Postavio je gomilu pojedinačnih rekorda, zaradio priznanja.

A nije počeo kao golman nego kao veznjak za Kanaleto di la Speciju. Gledajući jednog drugog golmana, Kamerunca Tomasa N’Kona (Thomas N’Kona) na golu Espanjola i reprezentacije u Italiji 1990. godine, Điđi je izabrao svoj put. Koliko je bio fasciniran kamerunskim golmanom, dovoljno govori podatak da je svom prvom sinu dao ime Tomas.

- Imao je sjajne fizičke predispozicije i dobru tehniku, ali on je htio na gol. Kad su mi rekli da postoji dječak kojeg svaka ekipa želi u veznom redu, a on insistira na tome da brani, ja sam samo rekao: Nema problema, pošaljite ga meni. Samo je morao pravilno naučiti uhvatiti i baciti loptu – prisjeća se jedan od njegovih trenera Avio Menconi (Menzoni).

Velika karijera počela je onog trenutka kad je u maju 1993. doveo Italiju do finala U-16 Evropskog prvenstva. Tada se prvi put našao na naslovnici. Od tada do danas, Điđi je bio neumoran. Sa Parmom je naučio osvajati trofeje, a tamo je, kažu, dovodio do ludila trenera Nevija Skalu (Nevio Scala), radio suprotno od onoga što bi on zabranio.

I bez obzira na to što ovog ljeta neće u Rusiju, bez obzira na to što nije osvojio Ligu prvaka, što je posljednjih sezona znao kiksati, Bufon, koji je danas, sa 40 godina na leđima, došao na izlazna vrata, bio je i ostat će pobjednik.

Džentlmen nikad ne napušta svoju damu

Bufon se prije 12 godina, sa svojim Juventusom, našao u centru skandala zbog namještanja rezultata utakmica. “Stara dama” izbačena je iz lige, a većina igrača napustla je potonuli brod. No, Điđi je ostao s Del Pijerom (Del Piero) i Nedvedom, poslavši slikovitu poruku:

- Pravi džentlmen nikad ne napušta svoju damu.