Zanimljivi su, lijepi i nepredvidljivi putevi sportista i ljudi vezanih za sport, a jedna takva priča dolazi nam iz dalekog Katara. Tamo već pet godina živi i radi Emil Šepić, nekadašnji dugogodišnji fizioterapeut fudbalera Slobode.  

Stadion Tušanj i bh. ligu zamijenio je novim podnebljem, koje mu je donijelo velike uspjehe na sportskom i profesionalnom planu. Kako kaže, već nakon završene Srednje medicinske škole želio je da se fizioterapeutskim poslom bavi prvenstveno u sportu.

Lični zahtjev

- Za kratko vrijeme, dobrovoljno, na moj zahtjev i uz saglasnost tadašnjeg direktora FK Sloboda Miše Hrgovića, dobio sam priliku da volntiram na poziciji fizioteraputa u klubu. U medicinskom timu bili su dr. Kasim Salković, legendarni fizioterapeut Samid Sabitović i Srebrenko Prcić.

Prve korake počeo sam u omladinskom pogonu, pokrivao sam sve selekcije od pionira do juniora, a nakon tri godine, ušao sam u prvi tim Slobode. Tu sam radio pod palicom Sabitovića, koji je nesebično dijelio svoje znanje i pomogao mi da isklešem i izgradim svoje temelje u sportskoj medicini – objašnjava Šepić.

On je 2012. godine napustio BiH. Nakon internet-aplikacije, telefonskog intervjua i zadovoljenih kriterija, dobio je posao u jednoj svjetskoj renomiranoj bolnici za ortopediju i sportske povrede “Aspetar” u Kataru. U dalekoj zemlji fudbal je zamijenio rukometom kada je angažiran u klubu El Džaiš. Prilagođavanje na novu sredinu bilo je teško.

- Mislim da svim Evropljanima po dolasku u Katar najviše smetaju klima i iznimno visoke temperature te prilagođavanje, koje traje poprilično dugo. Pored solidnog poznavanja engleskog jezika, uključio sam se na kurseve arapskog, gdje završavam više nivoa – kaže Šepić, čiji je boravak u klubu El-Džaiš popločan suhim zlatom, jer je s ovim timom osvojio sve moguće titule u Kataru i Aziji.

Katar je mjesto koje posjećuju mnoga poznata lica pa smo Šepića upitali je li ovih godina susreo neko veliko sportsko ime.

- Bio sam angažiran na nekim specijalnim sportskim događajima, kao što su “El Clasico All Star Barcelona – Real Madrid” ili “Athletic Diamond League”. Tu sam upoznao Rafaela Beniteza, a masirao sam zvijezde Barcelone Jarija Litmanena, Fernanda Kouta, Gaicku Mendijetu te brojne svijetske i olimpijske prvake iz atletike. Jednom prilikom sam na hodniku bolnice “Aspetar” sasvim slučajno susreo Didijea Drogbu. Prvi me je pozdravio i ostao sam zatečen ovim susretom.

Nedostaje majka

Emil se u Kataru konstantno usavršava u struci. Budući planovi uglavnom su vezani za obrazovanje. Nedavno je postao diplomirani medicinar fizioterapije. Planira upisati magistrat, a moguće i doktorat.

- Na ovom putu edukacije za sve smjernice, savjete i upute posebnu zahvalnost moram iskazati čuvenom prof. dr. Nebojši Popoviću, koji je jedan od čelnih ljudi u bolnici “Aspetar” i koji mi daje moralnu i materijalnu podršku – objašnjava Tuzlak u Kataru.

Neizostavno pitanje je svakako vezano i za nama daleku zemlju, ali i to ima li nostalgije za BiH.

- Život u Kataru je veoma siguran, sa minimalnom stopom kriminala, a sve eventualno izgubljene stvari građani mogu naći na odjelima za izgubljeno-pronađeno. Lokalno stanovništvo veoma je ljubazno i susretljivo i uvijek žele pomoći. Meni najviše smeta neorganiziran i veoma težak saobraćaj s ludim vozačima. Od života u Bosni, najviše mi nedostaju moja majka i naš svakodnevni humor na svoj i tuđi račun - zaključuje Šepić.

Redovna pomoć Slobodi 

Emil ne propušta nijedno ljeto a da ne pomogne FK Sloboda. Vrijeme godišnjih odmora poznato je po Šepićevim donacijama medicinskog materijala, koji je veoma skup i do kojeg se teško dolazi na bh. prostorima.