Međunarodni olimpijski odbor (MOO) zabranio je u utorak Rusiji učešće na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongjangu zbog brojnih dokaza o sistemskom korištenju dopinga ruskih sportista.

Samo dio ruskih sportista, oni za koje se dokaže da ni na koji način nisu upleteni u doping-skandale, moći će nastupiti u Južnoj Koreji, ali pod olimpijskom zastavom.

Suspenzija takve sportske sile svakako je jedan od najvećih skandala u olimpijskoj historiji, a mi smo se tim povodom prisjetili još nekih afera koje su imala politički prizvuk.

Hitlerove Igre

Međunarodni olimpijski odbor je 1931. dodijelio domaćinstvo Olimpijskih igara 1936. Berlinu. Međutim, kad je dvije godine kasnije Adolf Hitler postao njemački kancelar, sve je više političkih organizacija i civilnih udruženja počelo pozivati na bojkot ili oduzimanje organizacije Igara Berlinu.  

Bilo je jasno da Hitler namjerava iskoristiti OI za propagandu nacizma i dokaz superiornosti arijevske rase. U prvi je plan na kraju izbio američki tamnoputi atletičar Džesi Ovens (Jesse Owens) koji je pred Hitlerovim očima osvojio četiri zlatne medalje, a oko cijele je priče nastao mit.

Do danas je ostalo nerazjašnjeno je li Hitler pružio ruku Ovensu i je li mu mahnuo, kao što je to kasnije prepričao sam atletičar. U svakom slučaju, puno je veći problem bio što su Amerikanci iz štafete izbacili dvojicu Židova – Sema Stolera (Sam Stoller) i Martija Glikman (Marty Glickman), vjerojatno kako se ne bi dodatno zamjerili Hitleru.

Stisnute šake Smita i Karlosa

Bilo je to tzv. ‘crnačko salutiranje’ koje je popularizirao tadašnji pokret za ravnopravnost Afroamerikanaca koji je djelovao uz slogan ‘Black Power’.

Smitu i Karlosu se priključio i srebrni Australac Piter Normankoji (Peter), koji je nosio bedž kojim je podržao projekt borbe za ljudska prava.

MOO je prijetio da će izbaciti američku reprezentaciju s Igara ako Smit i Karlos odmah ne budu poslati kući, na kraju su obojica suspendirani, ali ih je javnost doživjela kao junake, a u godinama koje su slijedile su postali simbol borbe protiv rasizma.

Bojkot Igara 1976.

Nakon što su novozelandski ragbijaši 1976. odradili turneju po Južnoafričkoj Republici, čime su neizravno dali podršku tadašnjem režimu aparthejda, afričke su zemlje tražile suspenziju za Novi Zeland.

Kada je MOO to odbio, 22 afričke zemlje su odlučile bojkotirati Igre u Montrealu.

Bojkot Igara 1980.  

Najpoznatiji bojkot u olimpijskoj historiji dogodio se 1980. godine. Američki predsjednik Džimi Karter (Jimmy Carter) je pozvao na bojkot Igara u Moskvi zbog sovjetske invazije Afganistana 1979. godine.

Mnogi su ga poslušali pa je tako u Moskvi učestvovalo samo 80 zemalja, a 62 koje su imale pravo nastupa su zaobišle prijestolnicu SSSR-a.

Bojkot Igara 1984.  

Četiri godine kasnije SSSR je uzvratio udarac Amerikancima, pozvavši svoje saveznike na bojkot Igara u Los Anđelesu. Na kraju se 14 zemalja odazvalo pozivu SSSR-a, a kao službeni razlog za bojkot su navele loše mjere osiguranja.

Jedina članica Varšavskog pakta koja je učestvovala na OIimpijadi u Los Anđelesu bila je Rumunija. 

Korupcijski skandal u Salt Lejk Sitiju  

Glavni grad američke savezne države Jute dobio je domaćinstvo Zimskih olimpijskih igara 2002. u vrlo kontroverznim okolnostima. MOO je izbacio 12 svojih članova nakon što je dokazano da su primali vrijedne darove kako bi dali glas Salt Lejk Sitiju.

Za promjenu domaćina Igara bilo je prekasno, ali ovo je svakako ostala jedna od najvećih sramota u historiji olimpijskog pokreta, piše Net.