Sjećanje na asove: Kad je Borac pokorio Evropu

Autor: S. K.
16.04.2018 11:52
A
A
A

Rukometni klub Borac protekle sedmice, tačnije u srijedu, 11. aprila, obilježio je 42 godine od osvajanja Kupa evropskih šampiona. Banjalučani su te večeri pred prepunim tribinama svog Borika savladali danskog šampiona Fredericiju sa 17:15 i na taj način zlatnim slovima ispisali stranice svoje prebogate historije.

Banjalučani su, ujedno, postali i prvi bh. tim kojem je to pošlo za rukom, a 15 godina poslije, kad su u svoje vitrine donijeli i pehar pobjednika Kupa IHF, i jedini klub sa prostora nekadašnje Jugoslavije sa dva različita evropska trofeja. 

O samoj utakmici napisane su priče i priče, dvoboj te godine najboljih evropskih ekipa detaljno je analiziran sa svih strana, ali da ipak ponovimo da je najbolji strijelac finala bio Zdravko Rađenović sa šest postignutih pogodaka, kao i da je pehar podigao tadašnji kapiten Milorad Karalić.

Član zlatne generacije Borca bio je i Rade Unčanin, u to vrijeme jedan od najmlađih rukometaša crveno-plavog tima. Kako sam kaže, bila je to kruna njegove karijere, iako je nakon tog finala odigrao još mnogo utakmica.

- Znate kako je, vrijeme neumitno prolazi, ali uspomene ne blijede. Te smo večeri u Boriku napokon ostvarili ono što smo željeli i sanjali i što smo nekoliko godina pokušavali da realiziramo. Iako smo u nekoliko navrata bili nadomak cilja, godinu prije zaustavljeni smo u finalu, imali smo vjeru u sebe i znali smo da možemo na vrh.

Bio je to pravi spoj, kako sada vole da kažu, mladosti i iskustva. Mislim da smo zaokružili tim onog momenta kad nam je došao Zdravko Rađenović, jer su nam se tada uklopile sve kockice. Nas nekoliko mlađih, uz podršku iskusnih asova kakvi su bili Arslanagić, Karalić, braća Golić... dali smo sve od sebe da obradujemo prepune tribine i podignemo taj pehar. Uvijek se rado sjetim te utakmice, sigurno najveće u mom životu – podvukao je Unčanin.

Podsjetimo, Borac je bio i ostao najuspješniji klub bivše Jugoslavije, jer je, uz Crvenu zvezdu, bio jedini koji nikad nije napustio Prvu saveznu ligu, a u svoje vitrine smjestio je sedam pehara šampiona te deset naslova pobjednika Kupa SFRJ.