Kako je to izgledalo krajem prošlog stoljeća kada je mladi štićenik Ariga Sakija (Arrigo Sacchi), Karlo Ančeloti (Carlo Ancelotti) stigao u prvi veliki klub.

Poslije iskustva u Ređini i Parmi, dobio je poziv i pojavio se na klupi najvećeg kluba na Apeninima. 

Osvanuo transparent

Dočekan je s podozrenjem većine navijača, oni najvatreniji ponijeli su se ružno, na tribinama "Dele Alpija" je osvanuo transparent "Svinja nikada ne bi trebalo da bude trener Juventusa". 

Ali, tima iza gola ne bi trebalo pridavati pažnju, vremena su se izmijenila, italijanski nogomet je drugačiji. Te Ančelotijeve dvije godine bile su obilježene gubitkom titule u posljednjem kolu u Peruđi i još jednim drugim mjestom naredne sezone. Završio je tu epizodu sa 63 pobjede, 33 remija i 18 poraza.

Otišao je kasnije u Milan i osvojio sve, Juventusu se osvetio na "Old Trafordu" u finalu Lige prvaka 2003. ali treba reći da osim izjave da je "Milan porodica, a Juve fabrika", on nikada nije rekao ništa loše o klubu iz Torina. Dočekivan je uvredama sa južne tribine, međutim, stvari su se promijenile.

Engleski mediji tvrde da Ančeloti čeka Juventus, da nije, kao i većina uvjeren da je Milan ozbiljan, niti da ima novac, Juventus će svakako ostati bez Alegrija (Allegri) ako ne osvoji sedmu uzastopnu titulu i mogli bi da se okrenu čovjeku koji ima dovoljno iskustva, ali i znanja da sprovede tranziciju, podmladi tim i započne novu eru.

Da li je to moguće?

Svakako, jer, ma koliko se pričalo o Simoneu Inzagiju (Inzaghi), Juventus će svakako prednost dati iskusnijem treneru, nekome ko zna da rastereti tim, ali i ko je pokazao da umije da osvaja međunarodne trofeje što je opsesija za "Bjankonere", izgubili su sedam finala Lige prvaka od ukupno devet.

Vijest je odjeknula kao bomba u Seriji A, vidjet ćemo šta će se desiti, ali Alegrija ne treba otpisivati. Ljeto će dati odgovor, može li se desiti ono što je malo ko zamišljao...