Panel-diskusija na temu nasilja u digitalnom okruženju, druga po redu u BiH, u okviru m:tel kampanje „Ne zatvarajmo oči! Zaštitimo djecu na internetu“, održana je u Tuzli.

Otvoreno govoriti o nasilju u digitalnom okruženju ima za cilj edukaciju svih članova društva o načinima i pravilima koja su preduslov u prevenciji i zaštiti naši najmlađih, ali i odraslih u online svijetu.

U Tuzli je održana panel-diskusija na temu važnosti podizanja svijesti o bezbjednosti djece na internetu. Ovaj događaj koji je okupio paneliste koji se na direktan način bave zaštitom djece i dječijih prava u BiH, dio je društveno odgovorne kampanje „Ne zatvarajmo oči! Zaštitimo djecu na internetu“, koju je u saradnji sa Unicefom BiH i Plavim telefonom, pokrenula kompanija m:tel. Nakon Sarajeva, ovo je druga po redu panel-diskusija koja ima za cilj edukaciju, pa samim tim i prevenciju rizika s kojima se u online svijetu susreću djeca i mladi, ali i svi koji ovaj prostor koriste. 

Prof dr Lejla Kuralić-Ćišić, socijalni pedagog sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli istakla je važnost postojanja stručnih timova u obrazovno-vaspitnim institucijama, odnosno da se na vrijeme prepoznaju problemi koji su prisutni kod djeteta, da se preduzmu aktivnosti na edukaciji koje bi djetetu pomogle da razviju socijalno-emocionalne vještine. „Istakla bih naročito podsticanje djeteta na povjerenje, kako bi se ono moglo obratiti nekom stručnjaku u obrazovnoj instituciji. Zaista je mnogo važno, da dijete ima kome da se obrati u bilo kojoj situaciji“, rekla je Lejla Kuralić-Ćišić.

„U svom poslu se bavimo represivnim dijelom ovog problema, istragama krivičnih djela na štetu djece i maloljetnika. Ali, radimo i na prevenciji, sa djecom školskog uzrasta, roditeljima i nastavnicima. U posljednjih nekoliko godina, velika je zainteresovanost za ovu temu, upravo u smislu zaštite djece na internetu“, navodi Elmin Husanović, inspektor Odsjeka za seksualne delikte, maloljetničku delinkvenciju i nasilje u porodici MUP-a Tuzlanskog kantona. „Dijete traži prijatelje u virtuelnom svijetu, traži podršku i razumijevanje, ali nažalost često je riječ upravo o predatorima koji se bave iznudama“, naglasio je Husanović i dodao da su savjetodavne linije važne, jer djeca teško dijele ovakve doživljaje ’oči u oči’, pa im je mnogo lakše da se obrate telefonski ili da o tome pišu. 

Maja Kovačević, psiholog i savjetnica na Plavom telefonu, po svom iskustvu rada na ovoj savjetodavnoj mreži, navela je stav da djeca nisu dovoljno edukovana o opasnostima koje se dešavaju na internetu. „Samo u posljednjih godinu i po dana, nadležnim institucijama smo proslijedili 77 prijava sumnji na nasilje nad djecom i odraslim osobama, od čega se 21 odsto odnosi na nasilje putem interneta. U većini prijava sumnji na nasilje su slučajevi seksualnog uznemiravanja djece. Ono što je poražavajuće jeste činjenica da su neka djeca prije nego što su se nama javila trpjela to nasilje godinama“, rekla je Kovačević.

Dragana Bulić, direktorka organizacije „World Vision“ u BiH navela je podatak koji je rezultat sveobuhvatnog istraživanja ove organizacije, a tiče se još jedne vrste nasilja – zanemarivanje djece. „Istraživanje je rađeno s velikim brojem djece širom BiH, stručnjacima, profesionalcima…, a dobili smo podatak da se 48 odsto djece osjeća nevidljivim svojim roditeljima, profesorima, starateljima, trenerima… Kad se dijete osjeća nevidljivim, ono je zaista u riziku. Upravo zato je i naziv ove kampanje ’Ne zatvarajmo oči!’ veoma značajan. Ne samo da treba da ne zatvaramo oči, nego treba da otvorimo četvoro očiju svi mi, kako bismo zapravo vidjeli šta naša djeca doživljavaju i rade na mrežama“, kaže Bulić.

Najvažnija poruka s ovog panela jeste da je nažalost sve više načina na koje se zloupotrebljava online prostor, a na štetu najranjivijih kategorija – djece i mladih. Svakako, ono što je još važnija poruka jeste da nismo nemoćni da promijenimo ovu realnost, a glavni alat za građenje bezbjednog društva, a protiv ovakvih negativnih pojava, jeste najprije edukacija odnosno prevencija!