Kada se zna da je odnos države prema sportu već godinama, najblaže rečeno, maćehinski, onda je svaki uspjeh koji ostvare sportisti ravan čudu. Pogotovo kada je riječ o pojedincima, poput briljantnih Lane Pudar, Elvedine Muzaferije, Mesuda Pezera...
Dok cijeli skijaški svijet piše o Muzaferiji kao potpunoj senzaciji, dotle je mlada Visočanka do svojih posljednjih sjajnih rezultata koračala teškim i dugim putem.
Baš kao i Pudar, za koju je suvišno govoriti u kakvim je uvjetima trenirala, ili Pezer i ini. Svi oni svoj uspjeh mogu pripisati svom iznimnom talentu, čeličnoj volji i neviđenom trudu.
Pod pritiskom uspjeha naših sportista, ali i javnosti daju im se određene beneficije, javljaju se sponzori, ali sistem ne funkcionira na takav način.
BiH je mala zemlja, a naši sportski pojedinci svojim uspjesima doprinose izuzetno velikoj promociji države. I, kako to obično biva, kada neko od njih okači medalju o vrat, brže-bolje, s raznih nivoa vlasti zapljušte čestitke, uslijede prijemi, izdvoji se kakva suma novca, pri čemu sebe političari promoviraju i uskoro se na tome cijela priča završi.
Naprimjer, iza fenomenalnih rezultata Pudar nije se dogodio nikakav infrastrukturni napredak. Umjesto da se izgradnja olimpijskog bazena u njenom rodnom Mostaru do sada privela kraju, na gradilištu se još ni lopata betona nije prosula. Kada se izgradi, Lani, vjerovatno, taj bazen neće trebati, ali hoće nekim drugim darovitim djevojčicama i dječacima koji žele trenirati plivanje. Kao što ima onih koje će Elvedinin uspjeh motivirati za skijanje ili Mesudov za atletiku, ili bilo čiji za neki sport.
Sve dok država sistemski ne stane iza rezultata naših sportista i sportašica i ne preuzme majčinsku ulogu u tom procesu, iz BiH će odlaziti talenti. Jer ne padaju medalje s neba.
