Ljetne olimpijske igre, Atlanta 1996, Sjedinjene Američke Države. Bosna i Hercegovina kao nezavisna država po drugi put u svojoj historiji na najvećoj svjetskoj smotri, a zastavu s ljiljanima gleda cijeli svjetski auditorij. Nju ponosno nosi Fahrudin Hodžić, višestruki državni šampion u hrvanju.
Prošle su 22 godine od Olimpijskih igara u Atlanti, a otvorio ih je tadašnji američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton).
Velika čast
- Nositi zastavu svoje zemlje predstavlja veliku čast i ponos, a prođu me trnci kad se sjetim tog momenta. To je bio posljednji put da je neko nosio zastavu s ljiljanima - prisjeća se u razgovoru za “Dnevni avaz” Fahrudin Hodžić, nekadašnji olimpijac i član Hrvačkog kluba Bosna, a sada trener.
Sve je, kako kaže, počelo još u osnovnoj školi, gdje je otvorena hrvačka sekcija.
- Sve je počelo davne 1977. godine, kad smo se mi, djeca s Koševskog Brda, počeli okupljati u hrvačkoj sekciji, a moj prvi trener bio je Miljan Radović. To je bila jedna sjajna generacija, koja je u startu počela praviti sjajne rezultate. Valjda smo bili talentirani – kroz smijeh kaže Hodžić.
Pitali smo Fahrudina kakvi su bili uvjeti za treniranje i, uopće, za bavljenje sportom u opkoljenom Sarajevu tih ratnih devedesetih godina.
- U tom periodu smo se okupljali i trenirali u FIS-u, koji je bio granatiran, a prozori su bili izlijepljeni najlonima i, ko god je dolazio, nije mogao da vjeruje u kakvim uvjetima radimo. Marljivo smo trenirali, nekako nam je to bio bijeg od svih strahota i užasa koji su nas okruživali, a ja sam pored svega uspio ispuniti normu za Olimpijske igre – rekao je Hodžić.
Ratne anegdote
Sjeća se anegdota s treninga u ratnom Sarajevu.
- Tadašnji predsjednik Hrvačkog saveza BiH Mirsad Ibrić bio je svim svojim bićem uz nas u tim teškim trenucima. Da bi nam podigao moral i motivirao nas, negdje je uspijevao naći marmeladu ili tako neke slične stvari do kojih je u ratu bilo teško doći, i svima nama pravio sendviče uoči takmičenja, a nama je to mnogo značilo – prisjeća se Hodžić.
I, za kraj, Hodžića smo pitali šta danas radi i kakva je budućnost hrvanja u Bosni i Hercegovini.
- Ja sam u svojstvu trenera u Hrvačkom klubu Bosna i svoje znanje prenosim na buduće generacije. Situacija u bh. hrvanju je izuzetno teška, a najveći problem je nebriga države i Hrvačkog saveza BiH, a tu su još problemi finansijske prirode, odnosno odlasci na pripreme, takmičenja, a to sve finansiraju roditelji naših klupskih članova.
Ja se iskreno nadam da će doći bolja vremena za ovaj sport – zaključio je Hodžić.