Teško da na svijetu postoji čovjek koji nije čuo za Majka Tajsona (Mike Tyson), bez obzira koliko ne volio boks ili generalno borilačke sportove.

Gvozdeni Majk bio je fenomen svog doba, čovjek izuzetno poznat i van bokserskog svijeta. Momak odrastao na ulicama Bruklina možda nije otišao u penziju neporažen, kao što je to učinio Flojd Mejveder (Floyd Mayweather) niti je dostigao gotovo božanski status, kao što je slučaj s legendarnim Muhamedom Alijem, ali je nemoguće poreći da je njegov utjecaj na boks bio ogroman.

S neukrotivom snagom i agresivnošću koja do 1985., kada je Tajson s nepunih 19 godina debitirao kao profesionalac, nije viđena u ringu njegova karijera i dalje fascinira ljubitelje plemenite vještine.

Dobrim dijelom i zbog razarajućih nokauta kojima je svoje mečeve veoma često završavao već u prvoj rundi. Tajson je boksao 58 mečeva, od čega je 44 završio nokautiravši protivnika. Ovih pet je bilo najbrutalnije.

Leri Holms 1988.

Gvozdeni Majk imao je 21 godinu kada je ušao u ring protiv 17 godina starijeg Larija Holmsa, čovjeka koji je uspio da savlada i velikog Alija i tri puta odbrani titulu. Mnogi su sumnjali u mogućnost Holmsa da se suprotstavi Tajsonu, posebno zbog činjenice da je dvije godine bio odsutan iz boksa. I bili su potpuno u pravu kada je početkom četvrte runde njihova sumnja dobijala na težini dok je Tajson razarao nemoćnog Holmsa. Tajson je udijelio dva brza nokauta Holmsu koje je ovaj nekako i uspio da prebrodi, ali je treći bio fatalan. Holms je završio na leđima nemoćan da se pridigne, a sudija je humano odlučio da je neranopravna borba završena.

Henri (Henry) Tilman 1990.

Pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme. To bi najvjerovatnije bio dobar opis za Henrija Tilmana u meču protiv Tajsona 1990. Ta borba je bila prva naredna posle šokantnog poraza koji je Tajson doživio nokautom od Bastera Daglasa u Tokiju početkom iste godine i Gvozdeni Majk bio je željan krvi. Tilman je stigao kao poručen Tajsonu pošto ga je dva puta pobijedio u amaterskoj konkurenciji i koštao ga mjesta u olimpijskom timu SAD za Igre u Los Anđelesu gdje je Tilman osvojio zlatnu medalju. Međutim, ni olimpijski prvak nije mogao da obuzda bijes Gvozdenog Majka koji je od prvog zvuka zvona silovito krenuo da bombarduje nesretnog Tilmana sa takvom posvećenošću da je osvajač zlata iz Los Anđelesa izdržao do 13 sekundi prije kraja prve runde kada je došao kraj.

Marvis Frejzer (Frazer) 1986.

Marvis Frejzer sin je Džoa (Joe) Frejzera, legendarnog rivala Muhameda Alija, i također je kao i otac pronašao mjesto u historiji boksa, ali iz potpuno drugačijih razloga. Marvis je žrtva najbržeg nokauta koji je Majk Tajson uspio da isporuči. Tek što se oglasilo zvono za početak meča, bilo je jasno da Frejzer nije dorastao Tajsonu koji ga je aperkatom prvo načeo, a potom serijom udaraca poslao na pod. Sudije je krenuo da broji, ali je brzo vidio besmislenost toga jer je Frejzer bukvalno onesvješten ležao pod konopcima i borba je nakon 30 sekundi bila gotova.

Trevor Berbik 1986.

Samo četiri mjeseca pošto je unakazio Marvisa Formana, Tajson je dobio priliku da postane najmlađi prvak superteške kategorije u historiji u meču protiv Trevora Berbika. Iskusni 33-godišnji Berbik protiv Tajsona je prvi put, a ispostaviće se i posljednji, branio WBC pojas osvojen nekoliko mjeseci ranije. Bržem i mlađem Tajsonu bilo je potrebno malo preko pet minuta da probije Berbika, a zatim mu zada takav konačni udarac da je borac rođen na Jamajci padao na pod tri puta u jednom brojanju.

Majkl Spinks 1988.

Sa nepune 22 godine Majk Tajson bio je na vrhuncu i tri dana prije 22. rođendana čekala ga je borba protiv Majkla Spinksa (Michael). Bio je to duel do tada neporaženih boksera, a u tom trenutku je taj meč bio i najskuplji u historiji. Očekivao se epski meč boraca sa različitim stilovima, a publika je dobila 91 sekundu ozbiljnog premlaćivanja Spinksa koji je do tog trenutka imao skor 31-0, ali je naletio na Tajsona u životnoj formi. Spinks je na neki način bio i žrtva svog menadžera Buča Luisa koji je razbjesneo Tajsona tražeći da se dva puta provjeri sumnjiva grudva ispod Tajsonove rukavice. Ispostavilo se da je u pitanju bio samo čvor pertli sa Tajsonovih rukavica, ali tek kada je i Spinksov trener Edi Fuč saopćio da nema ničeg sumnjivog, Tajsonu je bio dozvoljen ulazak u ring. Već dovoljno iznerviran, Tajson se okrenuo svom treneru Kevinu Runiju i rekao ’’Povrijediću ovog momka’’. Učinio je to veoma brzo.