- Dobro. Vinsent Tan je većinski vlasnik Fudbalskog kluba Sarajevo. Teoretski, on može šta hoće. To je normalno i nije on ništa kriv. Međutim, za šta služe ostali zaposlenici u klubu. Oni moraju znati kako ozbiljan klub funkcionira. U svakoj ekipi na svijetu poštuju se legende i bivši igrači. Tu je ključ za izlaz iz problema. Moraju se čuti mišljenja ljudi koji znaju šta je Sarajevo, koji su školovani, završili trenerske škole... Svaka ideja je zlata vrijedna. Neka me direktorica Sabrina Buljubašić i predsjednik Valentin Ilievski pozovu i besplatno ću im dati savjet.
Kao iz topa u jednom glasu kazao nam je Slaviša Vukičević, legenda FK Sarajevo. Član šampionske generacije bordo tima u sezoni 1984./1985. potom je nastavio:
Nije nametanje
- Meni ne treba novac, a tako je i s ostalim legendama. Ovi u klubu se odmah prepadnu da mi nešto hoćemo, da želimo neku korist. I odmah da vam kažem, ovo nije nametanje, ja ne želim mjesto u klubu, već želim savjetom, iskustvom i znanjem pomoći mom klubu – dodao je Vukičević.
Kako kaže, prava je patnja gledati igre Sarajeva u ovoj sezoni.
- Generalno, teško je gledati Premijer ligu BiH. Sve je to veoma loše. A pogotovo teško je gledati moje Sarajevo kako se pati u tako lošoj ligi. Istina, Sarajevo je ime, ali trenutno igrači koji nose dres ekipe s Koševa nisu ništa bolji od GOŠK-ovih, Vitezovih, Radnikovih... – kazao je Vukičević.
Kada je prije pet godina oformljena Akademija FK Sarajevo, Vukičević je bio najsretniji čovjek na svijetu.
- Prvi sam rekao da je to najbolji mogući potez. Međutim, Akademiju nije dovoljno osnovati, treba znati upravljati njome. Igrači koji su imali 13 godina kada je oformljena Akademija, danas bi već trebali sa 18 godina biti formirani igrači. Međutim, gdje su oni, ko radi s njima, ko njih educira, ko se brine da dovodi mlade talente iz BiH – kazao je Vukičević.
Dobro se sjeća svojih početaka.
- Ja sam za Sarajevo počeo igrati sa nepunih 18 godina, Predrag Pašić imao je 16, baš kao i Nijaz Merdanović... Međutim, lako je nama bilo igrati uz Safeta Sušića, Mehmeda Janjoša, Želimira Vidovića... Klub je imao kostur od pet-šest igrača, a mi mladi smo stasavali uz njih. Trenutno u ekipi Sarajeva nema nosioca, mladi nemaju od koga da uče, svake sezone ekipa se mijenja i pravi se nova. To ne vodi ničemu – govori Vukičević.
Šta, zapravo, čelnici Sarajeva trebaju uraditi kako bi se što prije izašlo iz neviđene krize?
- To i stvara još veći problem. Nabrzinu ništa ne može. Kada uđe voda u uši, pa vi glavom vrtite lijevo i desno, ali ona ne izlazi. Pa se onda poseže za još gorim potezima, a kriza se samo produbljuje. Zato vas u klubu opet molim, zovnite ljude koji se razumiju u nogomet, saslušajte pokoji savjet, razmijenite mišljenje, nešto će vam pametno reći – kazao je Vukičević.