Činjenica da se možda opet nećemo plasirati na jedno veliko takmičenje, a do sada smo igrali samo na Svjetskom prvenstvu 2014. u Brazilu, i nije nešto novo što bi trebalo dodatno zabrinuti sve u bh. nogometu i oko njega.
Propustili smo „historijske“ utakmice u kvalifikacijama te tri baraža, silne milione koji se nisu slili, a mogli su, u kasu Nogometnog saveza i tako je godinama.
Samo talent
Dok su takmičenja u domenu talenata, dakle dok igraju kadeti i juniori, onda i ima nekog pomaka pa se i plasiramo na poneko evropsko prvenstvo. Kada ti mladići postanu punoljetni, onda više nema rezultata.
Dok je do nadarenosti i nekako, a kada sve treba da postane ozbiljan posao, zašto ne reći biznis, rezultat je nula. Podatak da je U-21 selekcija u posljednje tri godine zabilježila tri pobjede sve govori.
Region nas je odavno prestigao na reprezentativnom, ali i na klupskom planu. Naši ne mogu dalje od 2. pretkola, a Maribor, Dinamo, Rijeka, Osijek, Zvezda, Partizan, Vardar igraju grupne faze evropskih takmičenja.
Dok je svuda u Evropi fudbal odavno postao vrhunski biznis, kod nas su klubovi pred stečajevima i gašenjem, fudbaleri socijalni slučajevi bez plaća i osiguranja koji igraju na devastiranim stadionima.
Opet, u onoj najjačoj, A reprezentaciji, igraju uglavnom milioneri kojima se priključi poneki igrač iz domaćeg prvenstva prije svega u potrazi za inozemnim angažmanom. Pa ni to baš ne polazi za rukom. Niti se plasiramo na evropska i svjetska prvenstva, niti se igrači prodaju u Evropi. Čast izuzecima.
Milioneri su se uspjeli plasirati u Brazil, a prije i poslije toga su se sami saplitali protiv protivnika koji su se morali i trebali pobijediti, ali nisu. I uvijek im je nešto smetalo. Hoteli, tereni, novinari, avioni, kiša, sunce...
Igrači iz bh. lige odlaze u evropske drugoligaše u najboljem slučaju, dok se kroz najbolju selekciju iz kvalifikacija u kvalifikacije provlače igrači koji u svakom prijelaznom roku dobivaju otkaz pa traže novi klub i tako ukrug. A onda se promijeni selektor...
- Pogledajte ko radi s našim mladim selekcijama. Ja ne znam te ljude. A mi koji smo prije svega stvarali reprezentaciju i, što je također vrlo bitno, koji smo srećom ekonomski neovisni, nemamo mjesta. Evo ja sam selektor mediteranske selekcije i mnogi misle da ću zbog toga šutjeti, ali ja pitam gdje su moji suigrači iz reprezentacije? Gdje su Elvir Bolić, Elvir Baljić, Sergej Barbarez, Muhamed Konjić, Mirsad Hibić i da ne nabrajam dalje?
Kako to da su selektori oni kojima je plaća u NSBiH jedini izvor i izbor pa su zbog toga podložni raznim utjecajima. Za nas koji smo u karijerama dovoljno zaradili pa nam Savez ne treba kako bismo osigurali egzistenciju, nema mjesta - govori prilično ogorčeno Mirza Varešanović, nakadašnji reprezentativac BiH.
Očito, mnogo toga je u novcu. Svjedočimo iz dana u dan kako Evropom pljušte nogometni transferi u desetinama miliona eura. Grade se stadioni koji vrijede i po nekoliko stotina miliona.
U Španiji, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj, Austriji, Portugalu, Rusiji, Mađarskoj, Poljskoj... sve te silne novce ulažu savezi, klubovi, biznismeni strani i domaći jer je fudbal očito vrlo isplativ posao. Niko taj novac ne baca, nego ulaže da bi zaradio.
