U petak se navršilo punih 30 godina od najvećeg uspjeha koji je Fudbalski klub Borac u 92 godine dugoj historiji ostvario – pobjede nad Crvenom zvezdom (1:0) i osvajanja Kupa maršala Tita.
Imali su Banjalučani i nakon te 1988. godine sjajnih rezultata, bili su pobjednici Mitropa kupa 1992. godine, šampioni BiH i osvajači Kupa BiH, ali je taj trijumf na stadionu JNA ostao nešto najveće što je crveno-plavi tim ostvario.
Drvene stolice
Tim povodom, u restoranu „Stara ada“ okupio se veliki broj nekadašnjih prvotimaca, članova stručnog štaba, uprave, ali i prijatelja te generacije da se podsjeti na taj veliki uspjeh.
Prije početka proslave, minutom šutnje odata je pošta legendarnom golmanu Slobodanu Karaliću te direktoru Miloradu Slavniću.
Treba reći da je Borac te godine bio član Druge savezne lige Jugoslavije, grupa „zapad“, i da je postao i ostao jedini drugoligaš pobjednik tog takmičenja. A koliki su Banjalučani bili autsajderi, pokazuje i anegdota koje se prisjetio Amir Durgutović.
- Krenuli smo u Beograd i nakon samo nekoliko kilometara pokvario nam se autobus, pa smo morali sačekati novi. A po nas je došao gradski autobus, s drvenim stolicama, jer su sve ostale, ali bukvalno sve, zakupili navijači za put na finale. Kada smo se napokon doklackali do stadiona JNA, nisu htjeli da nas puste, pokazujući nam da je parking za navijače na drugoj strani, jer su mislili da smo simpatizeri Borca. I to nam je dalo dodatni stimulans da savladamo veliku Zvezdu, koja je samo nekoliko godina poslije postala prvak Evrope i svijeta - prisjetio se Durgutović, nakon čijeg je centaršuta Senad Lupić u 60. minutu zatresao mrežu iza leđa Stevana Stojanovića za veliko slavlje više od 15.000 navijača Borca.
Pet zastavica
Prvi čovjek tadašnjeg Borca bio je Mesud Mulaomerović, koji je zajedno sa, sada nažalost pokojnim direktorom kluba Miloradom Slavnićem u tajnosti pripremio pet zastavica na kojima je pisalo „Borac – pobjednik Kupa maršala Tita“.
- U tajnosti smo to odradili, jer smo osjećali da bi se to finale moglo završiti našom pobjedom. Poslije se to pokazalo tačnim, a posebno su nas oduševile riječi tadašnjih rukovodilaca Crvene zvezde, koji su priznali da smo ih taj dan tri puta pobijedili. Prvi put kada smo svi u istim odijelima, s grbom Borca, došli u Kuću cvijeća, što je tada bilo obavezno, drugi put na samom terenu, a treći kada smo im uručili tu zastavicu. Bila je to zaista sjajna generacija, fudbalera i ljudi, i drugačije se, jednostavno, nije ni moglo završiti - rekao je Mulaomerović.
Prisutni na godišnjici
Među brojnim gostima, obilježavanju godišnjice prisustvovala su šestorica igrača koja su nastupila u finalu: Stojan Malbašić, Mario Mataja, Milorad Bilbija, Dair Špica, Amir Durgutović i Božur Matejić. Uz njih, bili su Anton Jakovljević, Željko Babić, Veselin Kovačević, Albert Pobor i Željko Vranješ, članovi generacije koji su dali doprinos uspjehu.
Stručni štab predstavljali su Nenad Gavrilović i Milenko Kaurin, a od rukovodilaca bili su prisutni Mesud Mulaomerović, Živko Stanić, Džavid Gunić, Stojan Davidović, Zoran Kalinić...
