Nakon završetka sezone emocije navijača Željezničara su pomiješane. Sretni su što je nakon pet godina jedan trofej (Kup Bosne i Hercegovine) napokon došao na Grbavicu, a tužni jer je drugu godinu zaredom ispuštena šansa da se osvoji naslov prvaka naše države.
Osvojeni Kup, drugo mjesto na tabeli, te tri pobjede nad gradskim rivalom Sarajevom gotovo uvijek bi se ocjenjivali kao sjajna sezona, ali kada bukvalno imaš trofej prvaka u rukama i onda ga ispustiš, sve poprima drugačiju dimenziju.
Serija pobjeda
Admir Adžem je samo dan prije prve utakmice u sezoni imenovan za šefa stručnog štaba umjesto Slavka Petrovića. Osim borbe za vrh tabele, cilj je bio i promovirati nekoliko mladih igrača koje je upravo on najbolje poznavao, jer ih je vodio u juniorima.
U prvom dijelu Premijer lige sve je išlo dosta dobro, uz dva hladna tuša, poraz u Tuzli i remi u Vitezu, ekipa se u finišu sezone vratila serijom pobjeda. Probili su se “Plavi” na prvo mjesto, stigli u polufinale Kupa, a onda je uslijedio zimski prijelazni rok. Puštanje Srđana Stanića da ode u Zrinjski, a na njegovo mjesto dovođenje katastrofalnog Adija Mehremića te Kenana Hadžića. Pa onda preskupo plaćeni Stojan Vranješ, koji je u svlačionicu donio nemir, te Andrej Modić, koji nije ni igrao, potpuno su razbili ono što je Željo imao u proljetnom dijelu.
Sportski direktor Saša Papac pokazao je da se ne može tek tako obavljati ozbiljan posao bez ikakvog iskustva i vizije i da je Željezničar malo prevelika igračka za njega.
I trener Adžem se izgubio pa “gurao” dovedene igrače nasilu. Sve je to uzrokovalo da ekipa izgubi ono što ih je dovelo na vrh - jedinstvo i energiju. Ekipe kojima nedostaje karakter obično pucaju kada je najvažnije, tako je bilo i sa Željom.
Imali su sve u svojim rukama, vodili na tabeli, a onda su uvezali osam utakmica bez pobjede u finišu sezone. Sve je počelo tako što su prokockali vodstvo od 3:0 u Mostaru protiv najvećeg rivala i prvaka Zrinjskog, primili tri gola u posljednjim minutama i bukvalno se raspali nakon toga.
Sramna utakmica u Krupi, kao i godinu ranije, gdje se igrači nisu oznojili, bio je kraj šampionskih ambicija.
Mladi igrači
Ono što će ostati pozitivno jeste da su talentirani Haris Hajdarević, Anel Šabanadžović, Kemal Osmanković i Denis Žerić napokon dobili priliku da pokažu šta znaju, a upravo od njih klub može očekivati zaradu u narednom periodu.
Šteta je što nisu igrali još više, jer je opterećenje rezultatima sputalo Adžema da više forsira Šabanadžovića, Žerića, pa i Osmankovića, koji je postao standardni prvotimac samo zato jer se povrijedio Siniša Stevanović.
Bez poraza
Do trofeja Kupa BiH Željezničar je došao bez poraza, ostvarili su “Plavi” impozantan učinak od sedam pobjeda i jednog remija.
U prvom kolu su izbacili Metalleghe (1:0), dok su u četvrtfinalu u oba meča bili bolji od Širokog (1:0, 2:0). Prvi polufinalni meč protiv Slobode na Grbavici su remizirali (0:0), a onda u Tuzli pobijedili 4:1.
Najuvjerljiviji su bili u finalnim mečevima protiv Krupe, 2:0 na Grbavici i čak 4:0 u Krupi na Vrbasu.
