ŽIVOTNA PRIČA Naš fudbalski boem koji je izgradio zavidnu karijeru

Sead Sušić za "Avaz": Pobijedio sam i opaku bolest

Autor: G. Šumar
10.08.2018 16:19
A
A
A

Generacija kojoj pripada i autor ovog teksta, ne pamti Seada Sušića (65) kao igrača, ali kako tvrde starije kolege, ko je samo jednom u životu gledao popularnog Seju, sigurno će ga pamtiti do kraja života.

Jovan Sekulić iz beogradskih “Večernjih novosti” tvrdi, naprimjer, da je Sead Sušić bio mađioničar u kopačkama, i dribler i strijelac, i asistent i šuter, jednako dobar objema nogama, ali i veliki šarmer. A pored svega toga, bio je jak kao zemlja, rijetko je gubio duele, a kad bi se zagradio, protivnik bi do lopte mogao doći jedino faulom ili ako bi on slučajno pogriješio...

Teška borba 

Sead Sušić danas živi na relaciji belgijski Lijež – Podgora, gdje ima veliku, prelijepu kuću tik uz obalu mora, a često svrati i do našeg glavnog grada.

- Najviše vremena provodim u Liježu, mada bih volio da je to u Čakljama kod Podgore te u Sarajevu - konstatira Sead Sušić. 

U tom malom primorskom mjestu rođena je majka Seadove supruge Irene...  

- Imamo kuću u Čakljama, apartmane. Supruga se brine o tome, ona to sve vodi, a ja uživam uz more - kaže Sead Sušić te dodaje:

- U Čakljama ću biti do kraja septembra, a onda ponovo idem na ljekarski pregled u Belgiju.

Prije nešto više od četiri godine, Seadu je dijagnosticiran tumor.

- Već duže vrijeme, nakon operativnih zahvata, prvo na debelom crijevu, a potom i na plućima, osjećam se dobro. Uspio sam da pobijedim i tu opaku bolest. Ljekarski nalazi sada su dobri, a nadam se da će tako biti i na sljedećoj, septembarskoj kontroli.

No, borba s opakom bolešću nije bila nimalo lagana, posebno ne nakon operacije pluća.

- Živ čovjek sve izdrži. Ne vraćam se mnogo na to šta je bilo. Gledam naprijed, idem dalje. Uživam u krugu porodice, kako sam to već naveo, najviše kad smo svi zajedno u Čakljama...

  • (Sead Sušić u dresu Crvene zvezde: U beogradski klub stigao iz Sarajeva)

Nemoralna ponuda

S obzirom na to da je prija rata živio u našem glavnom gradu, logično je pitanje planira li možda penzionerske dane provoditi i u Sarajevu, gdje ima mnogo prijatelja.

- Ne mogu reći da me ne muči nostalgija za našim krajevima, naprotiv, ali planiram da se u ovim penzionerskim danima skrasim u Čakljama, gdje mi itekako prija klima. Posebno sada, nakon bolesti... Odavde ni Sarajevo nije daleko. Radijus kretanja mi je, inače, Lijež – Čaklje – Sarajevo, ne idem nigdje drugo. Uskoro ću doći do našeg glavnog grada. Možda već tokom Sarajevo Film Festivala.

A onda je Sead okrenuo tok razgovora.

- Volio bih da se u ovoj mojoj životnoj priči osvrnete i na medijsku hajku koju je u mom najtežem životnom periodu, dok sam se borio s opakom bolešću, organizirao jedan fudbalski menadžer, koji je do prije nekoliko godina, kako sam saznao, bio kamiondžija.

To je bilo uoči Mundijala u Brazilu...

- Da, tada su sa svih strana razapinjali mog brata Safeta, koji je tada bio selektor naše reprezentacije, te sina Tina i mene - sjeća se Sead Sušić te nastavlja:

- Ne znam više ni ime tom menadžeru, a ne bi bilo korektno da spominjem ime tog igrača, jer možda on nije ni znao za njegovu nemoralnu ponudu. Jednostavno, nisam pristao da za 100.000 eura guram igrača tog menadžera prema našoj reprezentaciji, odnosno da molim Papeta da ga pozove. To ni za jednog igrača nikad ne bih uradio, ni u ludilu. Svi znamo da Pape nije imao nijednu mrlju u karijeri, a neki su ga optuživali da je napravio privatnu reprezentaciju.

Ma, da sam Papetu samo spomenuo tu mogućnost guranja nekog igračića, on bi me se odrekao. Takav je on. To sam i rekao tom menadžeru... Zar bi neko za 100.000 eura prodao brata!? Kad je odveo reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo 2014., a do tada to nismo mogli ni da sanjamo, nije ni stigao na prvu utakmicu u Brazili, a već su ga bušili… Ležim u bolnici, raspadam se, a čitam kako guram sina u reprezentaciju. Ne znam je li to smiješno ili žalosno. A Tino je kao dijete sanjao da igra za našu reprezentaciju. Kao dijete, divio se Edinu Džeki i društvu. A onda sto posto nedužan doživi takve stvari... – ogorčen je Sušić.

  • (Sušić sa suprugom Irenom (lijevo) i prijateljicom)

 Miljanić krivac

Životni, ali i fudbalski put našeg fudbalskog boema, koji je izgradio zavidnu karijeru, počeo je u rodnim Zavidovićima.

- U to vrijeme, za mene su se otimali svi veliki klubovi iz bivše Juge, od Hajduka i Dinama do Crvene zvezde. Tada smo igrali turnire republika bivše SFRJ, gdje je sve vrvjelo od talenata.

Legendarni trener Crvene zvezde Miljan Miljanić glavni je krivac što se preselio u Beograd.

- Zvezda je uvijek bila veliki klub, najveći na prostorima bivše države, pa i šire, i prije nego što je moja generacija stupila na scenu.

Interesantan je podatak da je Sead Sušić bio prvi igrač u bivšoj SFRJ koji je uspio da ode u inozemstvo prije 28. godine!

- Uz pomoć, odnosno savjete, nekadašnjeg generalnog sekretara Zvezde Slobodana Ćosića, koji je u vrijeme kad sam htio da idem sa “Marakane” već bio u penziji, uspio sam zaobići tadašnje stroge zakone Fudbalskog saveza Jugoslavije. Uzeo sam, naime, ispisnicu iz Zvezde i preko Ćosićevog prijatelja se registrirao za jedan amaterski klub iz Beograda Grafičar, koji mi je odmah izdao i ispisnicu iz tog malog kluba. Svu tu papirologiju završio je Ćosićev prijatelj, neki direktorčić u Grafičaru...

A u zakonima FSJ pisalo je da u inozemstvo prije 28. godine ne mogu ići profesionalci.

- Tako sam ja otišao kao amater... To je bila ta rupa u zakonu na osnovu koje sam prošao samo ja. Poslije su i nju zatvorili.

Uslijedio je odlazak u Kolorado, a potom i u Toronto.

- Tada nije bilo zimskog prijelaznog roka, a morao sam negdje da igram. Tamo to nije bio fudbal, već više šou.

 Najbolji gost

Na našu konstataciju da poznati sarajevski ugostitelj Hasan Hajdarević često ističe da mu je najbolji gost bio Sead Sušić, jer odmah na sto ide flaša viskija i pitanje: “Šta pije kafana?”, Sead kratko kroz smiješak kaže:

- Ne bih o tome.

Nakon kraće stanke, dodaje:

- Istina, volio sam život, druženje. Volio sam da se družim i da svi oni koji su oko mene, uživaju u životu kao i ja. Da sam se posvetio samo fudbalu, sigurno bih postigao više.

Danas, međutim, žali što nije bolje iskoristio veliki fudbalski potencijal.

- U principu, ne volim ili ne mogu da pričam o sebi, ružno je kad neko hvali sebe. Bio sam to što sam bio, neka drugi procjenjuju koliko sam vrijedio u to vrijeme. No, kad vrijeme prođe i kad baciš pogled ili se osvrneš na ono što je bilo, shvatiš gdje si pogrešio. U tim ludim godinama misliš da možeš sve stići, i da igraš i da uživaš u životu, ali sve ima svoju cijenu.

A popularni Sejo to je sigurno dobro platio, mada, kako kaže, pored svega, ne može da se požali na igračku karijeru.

- Mislim da na terenu nisam pružio ni 50 posto od onoga koliko sam mogao. Niko mi, međutim, nije kriv što sam izabrao takav život. Bilo je takvo vrijeme i ne treba kukati – kaže za kraj legendarni Sead Sušić..

  • (Iz mlađih dana)

Idoli Vahidin Musemić i Pike Mujkić 

- Kad sam bio klinac u Zavidovićima, moji idoli su bili Vahidin Musemić iz Sarajeva i Fikret Pike Mujkić iz Željezničara. To su bili majstori te čudesne igre – konstatira Sead Sušić.

Tino i Safet

Sead Sušić ne voli da mnogo priča o fudbalskim kvalitetima svog sina Tina, koji ove godine spašava karijeru u holandskom Venlou. Isto se odnosi i na pitanje koje mu često postavljaju - ko je bio bolji igrač ili veći potencijal, Pape ili on.

- Tino se dobro snašao u Holandiji. Mislim da je konačno sazrio kao igrač, zabio je nekoliko golova na pripremama, a sad se mora dokazati i u zvaničnim utakmicama - kaže Sead Sušić te objašnjava:

- Što se tiče Papeta i mene, to poređenje, u principu, nema smisla... Bolji je onaj koji je imao bolju karijeru. Dakle, Pape, koji je bio veličanstven igrač.


Iz lične karte

Sead Sušić rođen je 3. januara 1953. godine u Zavidovićima, gdje je i napravio prve fudbalske korake. Igrao je na poziciji napadača... Za Crvenu zvezdu je od 1970. do 1978. godine odigrao 80 utakmica i postigao 25 golova.  

Poslije ga je fudbalska bubamara odvela u Kolorado (1978. godina, 15 utakmica, šest golova) Toronto (1978., sedam utakmica, pet golova), Lijež (1978. – 1980., 31 utakmica, 16 golova) i Molenbek (1980. – 1982., 22 utakmice, šest golova). 


Više o:

fudbal Susic bolest