Ermedin Demirović (20), napadač naše mlade reprezentacije, rođen je u Hamburgu te je svoje prve nogometne korake napravio u mlađim kategorijama slavnog HSV-a.

Sportska porodica

Kako nam je rekao na početku razgovora, potiče iz sportske porodice i od ranog djetinjstva je postojala samo jedna igračka, nogometna lopta te nije bilo dileme koji će sport odabrati.

- Otac mi je poklonio prvu loptu i to je odredilo moju budućnost. U samom početku sam igrao na poziciji stopera, a kako sam odrastao, treneri su me prebacivali naprijed. Jedino nikad nisam stao s rukavicama na gol.

Kao mlađi pionir, zaigrao na poziciji napadača u HSV-u. U toj sezoni sam postigao 23 gola, godinu poslije sam ponovno postigao više od 20 golova – kaže Demirović.

Već kao 16-godišnjak promijenio je sredinu i potpisao ugovor s ekipom Lajpciga te se preselio 400 kilometara od porodice.

- U Hamburgu su mi treneri stalno govorili da nisam perspektivan i da nikad neću zaigrati za prvi tim. Nakon što sam postigao 20 golova u pionirskoj ekipi, ponudili su mi dvogodišnji ugovor, ali je u meni proradio prkos i odlučio sam da ih odbijem i prihvatim ponudu Lajpciga Krenulo me je kako treba na utakmicama, redovno smo postizao golove – ističe Demirović te dodaje:

- Nakon što smo pobijedili sa 5:0 u Srbiji, gdje sam postigao dva gola, nazvali su me i rekli da sportski direktor španskog Alaveša želi da razgovara sa mnom. Tad sam imao nekoliko ponuda njemačkih klubova i mislio sam da me neko zeza pa nisam želio ni razgovarati.

Nakon još nekoliko poziva, dao sam im očev broj, stalno su ga zvali pa i mog menadžera u Hamburgu. Onda su mi poslali avionsku kartu, a na aerodromu me je dočekao sportski direktor. Obišli smo stadion i cijeli grad. Kad sam vidio sve to, pristao sam na potpisivanje ugovora. Zbog papirologije nisam mogao nastupati za Alaveš do 1. januara ove godine. Sada sam na posudbi u francuskom drugoligašu Sošou.

Nekoliko nastupa

Demirović nam je na kraju otkrio kako je imao pozive za njemačke mlađe selekcije.

- Dok sam bio u kadetskoj ekipi, stigao je poziv na okupljanje reprezentacije Njemačke, koja se pripremala za prijateljski turnir. Već sam imao nekoliko nastupa za naše U-15, U-17 i spremao sam se za odlazak u Azerbejdžan sa U-19 reprezentacijom, iako sam imao tek 17 godina. Uopće nisam razmišljao o njihovoj ponudi, rekao sam im da sam Bosanac i da ću igrati samo za Bosnu i Hercegovinu – sa ponosom ističe Demirović.

Volim šetati Sarajevom

- Najljepše mi je kad dođem u Bosnu, uvijek na reprezentativno okupljanje dođem nekoliko dana ranije.

Volim šetati Sarajevom ili drugim gradovima, otići na burek ili ćevape. Mama je uvijek kuhala našu hranu tako da sad poželim bosanska jela – naglašava Demirović.

Džeko mi je idol

Na upit ko mu je idol, uopće nije imao dilema, kaže da cijeni Zlatana Ibrahimovića, ali da je iznad svih Edin Džeko.

- Ponosan sam na njega, jer je Bosanac, kao i ja. Volio bih da s njim odradim barem jedan trening u A-reprezentaciji, a onda i da zaigramo zajedno u najdražem dresu – govori Demirović.