KOMENTAR

Od Zvezde do Zvijezde: Husref Musemić i njegov usud

Zbog svoga temperamenta najčešće je izložen rizicima pogrešne percepcije drugih

Musemić: Drugi put Sarajevu donio titulu kao trener. Arhiv

Amer ČULIĆ

20.5.2019

Nije šou, najveća legenda FK Sarajevo možeš biti ti, ali kad bi morali birati ko bi to bio.

Safet Sušić Pape? Tri magične riječi. Možda je sljedeći zaključak pretjeran, ali Pape bi bio legenda gdje god da je igrao. Nit' njegove povezanosti s Koševom kao da je davno nekad izgubljena, pa je ispao iz konkurencije. Vahidin Musemić bi možda bio taj da nije Asima Ferhatovića i njegove opjevane osobenosti, on je dika Sarajeva "onih para".

Hase je naprosto bio Sarajevo, i kao grad i kao klub. Personifikacija, oličenje ljudskosti i lakoće života u mahali, tamo gdje nije baš bilo lagodno živjeti. Hase je u legendu ušao potezima karakterističnim za velikaše toga doba, pa iako je možda bilo kvalitetnih ljudi i u drugim porama, koji su svoj kvalitet crpili iz kokuzluka (riječi jednog drugog velikaša) i njegove uske povezanosti sa druželjubivošću, otvorenošću, urođenim sentimentom za kolektivno dobro, Hase je kroz fudbal mogao lakše manifestirati svoju gospodsku pojavu, ljudsku klasu. Hase je taj, ali je živio kratko.

Možda bi to u hijerarhiji mogao biti i Meho Brozović, pa ni Svetozaru Vujoviću nije mane, njegove rečenice i postupci još uvijek se citiraju i prepričavaju, ali to je drugo i druga su vremena...

Ima Sarajevo, može se pohvaliti ozbiljnim historijskim materijalom i legendama, filmskim pričama, epskim događajima, ali kada bi morali ovako na prvu odabrati neko ime, tijelo u kojem je sažeta esencija koševskog kluba, lik na koji bi prvo pomislili pri izgovoru fudbalskog kluba Sarajevo - morao bi to biti opak Husref Musemić.

Bit će među čitaocima što ih ovo dotiče onih koji će se nasmijati, vjerovatno osporiti autora, njegovo znanje i o čemu, relevantnost i meritornost, no ima i ovaj što ovo tvrdi konja za trku. Samo argumentirano, samo činjenice i malkice nečega iz sfere subjektivnog - koje se opet može izmjeriti, samo je potrebno malo iskustva.

Prvo i osnovno iz domene objektivnog, na iskustvu utemeljenog, ali teško naučno dokazanog: Najveće stvari i vlastitu neprikosnovenost ostvaruju isključivo oni o kojima je mišljenje podijeljeno.

Jel' te vole svi to nešto nije uredu. I suprotno. Husrefa Musemića ne vole svi, pa čak i ljubav onih koji ga vole nije imala kontinuitet. Husrefov je to usud s kojim se nosi na njemu svojstven način zbog čega bi ga još više trebalo cijeniti: Koliko god uradio njemu se naprosto do kraja ne vjeruje. I to je možda jedna od najnekomotnijih ljudskih pozicija koja stvara ozbiljnu anksioznost. Anksiozan čovjek obično je ters, a ters zbog svoga temperamenta najčešće je izložen rizicima pogrešne percepcije drugih. I na koncu - srčanog udara. Jer takav sve što radi, a bitno mu je to što radi - radi srcem. Husref Musemić sve je te uvjete zadovoljio a predodređenost je isprovocirao načinivši potez na koji se opet može gledati dvostruko: prešao je preko činjenice da ga je četiri puta otjeralo. Da li je taj potez vrijedan poštovanja ili sažaljenja odlučit će čitalac, međutim čitalac se ne može sakriti pred činjenicom koja se nadvila iznad njega poput olovnih oblaka što nikako da nas se kutarišu posljednjih dana. Pobjeći od nje ne može: Husref Musemić je prvak BiH, drugi put je Sarajevu donio titulu kao trener. Prvi put ikada ovaj je klub osvojio duplu krunu, najčešće igrajući pred sramotno malim brojem gledalaca. Mnogi su digli ruke od svega, ali Husref ni nakon tjeranja, uvreda i pet stentova nije posustao.

Činjenice su neumoljive, osujetit će već u startu svaki pokušaj ozbiljne rasprave i presjeći bilo kakva dovođenja u pitanje - Husref Musemić osim što je ovo gore sve uspio sa Sarajevom, i ako prihvatimo da mu se eto sve namjestilo i da on ništa ne zna, čovjek je koji sa Sarajevom ima i titulu kao igrač i to iz jednog mnogo ozbiljnijeg perioda. Prije no što je njegov tim dobio Zvijezdu 09, Husref je identično kao prekjučer potopio Zvezdu. Prije tilih 34 godine. Nakon gola, kakvih na našim terenima ne viđamo osim ako ćemo biti bezobrazni pa ove današnje usporene snimke od akcija nazivati modernim fudbalom, Husref je pričao isto kao i danas - iskreno, bez uvijanja, bez previše filozofije, odveć pragmatično.

Musemić je, kad smo već kod Zvezde, kao igrač osvojio titulu i sa Beograđanima i apsolutno ne postoji trofejnija osoba u BiH koja više voli Sarajevo od njega. A i da postoji trofejnija, da je Hasan Salihamidžić recimo zaljubljenik u klub iz Titove, karakter Husrefov je ono što ga drži gore iznad svih. Kad dođe na Grbavicu i kaže šta je sporno u tome što se družim sa Željovcima, ili kada se bez ikakvog pardona odnosi prema suverenim vladarima klubova (tada i života) jer je principijelan i ne želi da mu se niko petlja u njegovo...

Husref Musemić od subote najveća je legenda FK Sarajevo. Nekome možda izgleda težak, ali sušta je suprotnost, lagan da lakši ne može biti. Samo treba znati s njim i razumjeti taj senzibilitet, njegovu pravičnost, srčanost, predanost, hrabrost, pa čak i ludost.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.