- Svi u avionu spavaju, a ja plačem od radosti, kao malo dijete. Znate kako je to kad o nečemu misliš i sanjaš cijeli život, a onda ti se to obistini.
Bio je to najsretniji trenutak u mom životu. I sad, poslije utakmice i noći bez sna, pitam se da li je to moguće - otvorio je dušu, ekskluzivno za "Dnevni avaz", u utorak negdje oko ponoći po našem, odnosno 15 sati po lokalnom vremenu u Denveru Jusuf Nurkić nakon što je, igrom sudbine, svoj prvi meč u NBA ligi odigrao protiv kluba čiji dres nosi njegov uzor iz djetinjstva Kobi Brajant (Kobe Bryant)!
Na redu Oklahoma
- Imao sam sreću da dođem u NBA ligu baš kad je Brajant još tu i prvu utakmicu odigram protiv Lejkersa i Brajanta, kojem je to prvi nastup nakon povrede! Kratko sam i razgovarao s njim - dodaje 20-godišnjak iz Živinica, koji je za pet godina prošao put od početnika do zvijezde bosanskohercegovačke košarke i NBA igrača.
Je li ta nervoza razlog za slab šut iz igre (8/1) u utakmici u San Dijegu?
- Sigurno jeste, ova utakmica meni jednostavno košarkaški nije značila ništa! Nisam bio u elementu, teško mi se bilo koncentrirati u napadu. Međutim, siguran sam da ću u nastavku predsezone biti bolji, možda već u narednom meču protiv Oklahome.
Brajant: Jusufov uzor
Kako je reagirao Vaš trener Brajan Šou (Brian Shaw)?
- Vidio je moju nervozu, pričali smo o tome na poluvremenu. Kad sam kod trenera, moram reći da me je oduševio. Šou je bio sjajan, vrhunski plejmejker (prvak NBA lige, op. a.), mnogo toga zna i, što je za mene bitno, i sam je igrao u Evropi, svjestan je razlike između tamošnje i ovdašnje košarke. Ima i razumijevanja i strpljenja za igrače, pa i za mene.
Ipak, devet skokova za 20 minuta protiv Lejkersa nagovještava da snagom i atleticizmom možete odgovoriti zahtjevima najjače lige svijeta?
- Definitivno, u životu nisam bio spremniji i, uz dobru koncentraciju, ne mislim da ću imati problem da, recimo, igram dobru odbranu. Naravno, postoje stvari na koje se moraš prilagoditi. Tek sada shvatam zašto Evropljani uglavnom nemaju veliku minutažu prve godine u NBA.
Strašno brzo se igra, čak i da hoćeš, teško da možeš prekršiti pravilo o tri sekunde u reketu. No, oko sebe imam perfektne trenere. Ne računajući Šoa i ljude zadužene za kondiciju, u stručnom štabu je još 15 trenera za individualni rad s igračima! Radim šta mi kažu, super se osjećam i ulazim u ritam. I ovo do sada je veliki korak.
Lišeni briga
Liga počinje tek krajem oktobra, ali već skoro svakodnevno selite u drugi grad, hotel, dvoranu... Kako to podnosite?
- Ne znam šta da kažem osim da, umjesto po deset sati autobusom, sad putujem avionom, bez čekiranja, problema, brige o stvarima i slično. Osim toga, previše se toga događa u kratkom vremenu da bih se umorio.
Znači, Vaše prve izjave nakon što ste u junu izabrani na draftu da ste impresionirani NBA organizacijom i dalje "stoje"?
- Teško je naći riječi kojima se to može opisati. Ma, kao da sam na drugoj planeti. Tek sada razumijem zašto mnogi igrači radije sjede na klupi u NBA nego igraju u Evropi. No, ja sam u Ameriku došao da bih ispunio svoje snove i dao svoj doprinos ekipi što je više moguće. Vjerujem da mogu igrati u NBA, a vrijeme će dati sve odgovore.
Uselio u stan
Gdje stanujete, kako provodite slobodno vrijeme u Denveru, ako ga uopće i imate?
- Sad sam u stanu, u centru Denvera. Dok nisam našao stan, bio sam u hotelu. Što se tiče slobodnog vremena, vrlo ga je malo. Startuješ oko osam, trening traje do jedan, potom odmor, pa novi trening od pet do devet. Međutim, ne bunim se, zbog toga sam, uostalom, došao u Ameriku. Očekujem da bi mi uskoro u posjetu trebali doći i roditelji.
Lijepo je sresti naše ljude
Bosanaca i Hercegovaca ima svugdje, sigurno i u Denveru. Jeste li već upoznali neke zemljake?
- Ovdje, u Denveru, upoznao sam Nihada Poljakovića, kojem sam zahvalan jer mi je puno pomogao. Na utakmici u San Dijegu protiv Lejkersa bio je i jedan naš momak, mislim da se zove Jasmin, koji mi je prišao i upoznali smo se. Bilo mi je drago, uvijek je lijepo sresti naše ljude.
Saigrači su sjajni momci
Nagetsi nisu nimalo naivna ekipa, imaju respektabilne NBA igrače, čak i zvijezde, poput Taja Losona (Ty Lawson), Arona Aflala (Arron Afflalo), Vilsona Čendlera (Wilson Chandler), Nejta Robinsona (Nate), Džavala Mekgija (JaVale McGee)... Kakav odnos imate s njima?
- Impresioniran sam njihovim ponašanjem, mnogi od mojih saigrača imaju status zvijezda, ali su izuzetno susretljivi, pomažu mi i na terenu i van njega. To su sjajni momci.
