Košarkaši klub Bosna (danas kao Bosna-Royal) nije više ono što je nekad bio - najbolji u Evropi. Veliko je pitanje hoće li više ikada biti i približno na tom nivou. Decenija lošeg poslovanja, kadrovskih promašaja, nebrige, neznanja i ko zna čega sve još doveli su sarajevski klub na rub propasti.
Samim tim, ni od ekipe se ne mogu tražiti čuda niti očekivati košarkaši zbog kojih će publka grliti u dvoranu. Ipak, i ovako istanjen igrački kadar "Studenata" po nečemu je jedinstven u Evropi.
U Bosninim redovima krije se, naime, možda i najviši košarkaš na Starom kontinentu i jedan od najviših u svijetu! Marka Dujkovića, sa njegovih 226 centimetara, definitivno je teško ne primijetiti, a pogotovo izbjeći suparničkim igračima, kojima dijeli, u prosjeku, približno tri blokade u šampionatu Bosne i Hercegovine.
Nagli rast
- Treniram od srednje škole, zavolio sam teren, loptu. Trudim se, borim, da pomognem ekipi, saigračima, trenerima... ali i sebi, svojoj porodici - kaže za naš list ovaj 24-godišnjak rođen u Makedoniji (Kumanovo), ali porijeklom iz naše države (otac mu je rođen u Obudovcu), te nastavlja:
- Što se tiče toga da li sam najviši u Evropi ili nisam, viši od mene je Crnogorac Slavko Vraneš. No, kako on, čini mi se, trenutno igra negdje u Aziji, možda se i može reći da sam najviši igrač u evropskoj košarci.
Visinu, kaže, duguje ocu, uz napomenu da je očevih 205 centimetara dostigao još u osnovnoj školi.
- Taj nagli rast prelomio je da završim u košarci - kaže Marko te priznaje da još treba mnogo raditi kako bi ispunio svoje sportske ambicije.
Mnogo klubova
- Prošao sam dosta klubova u Beogradu, gdje, inače, živim. Bio sam i u Metalcu iz Valjeva, koji sada igra Jadransku ligu. Dvije godine sam proveo u Americi, u srednjoj školi, a zbog nekih komplikacija, nisam išao na koledž. No, nadam se da ću iduće godine dobiti šansu da ponovo odem u Ameriku, možda i u NBA - optimističan je Dujković, koji ističe i saradnju sa menadžerom Petrom Arsićem.
- Trenutno sam u Bosni, svidio sam se ljudima iz kluba na turniru "Mirza Delibašić" i dogovorili smo se da ostanem ovu sezonu. Što se tiče domaće lige, ne bih previše komentirao, izuzev da, gdje god da igraš, moraš dati sve od sebe. Barem ja tako razmišljam. Nije mi potreban niko drugi da me gura i motivira, to je dio koji ja trebam uraditi - ističe Dujković.
No, zato na terenu, naročito u odbrambenim zadacima, Dujković motivira saigrače, usmjerava ih, ponekad i galami...
- Naučen sam na to da centar mora kontrolirati reket, da priča, da je glavni u tim situacijama... Ima nekih igrača koji šute, ja sam navikao drugačije - kaže Dujković.
Centar meke ruke
Dujković, neuobičajeno za tako visokog igrača, ima izuzetno precizan šut s linije slobodnih bacanja. U dosadašnja četiri prvenstvena nastupa u dresu Bosne pogodio je 15 od 17 šuteva za jedan poen.
- Mi smo možda i jedina ekipa na svijetu u kojoj centar izvodi slobodna bacanja ispred bekova - našalio se jedan član Bosninog rukovodstva nakon što je upravo Dujković određen da u duelu protiv Mladosti izvede bacanje zbog tehničke greške rivala.
Dujković u dresu Bosne: Pomoći ekipi (Foto: S. Saletović)
Poruka navijačima
- Želio bih da u narednim domaćim utakmicama Bosna igra pred što više ljudi, što je više navijača, to su i nama srca i motiv jači. I oni koji sumnjaju u klub, tvrde da je ugašen, neka dođu i uvjere se u suprotno. Postoje momci koji nose dres Bosne i pokazuju da taj klub i dalje postoji.
Pozivam navijače da ispoštuju svoj klub, da povedu u dvoranu i djecu, za koju je, uostalom, bolje da pogledaju dva sata utakmice nego da sjede pred kompjuterom - poruka je Dujkovića.
