Ako postoji dovoljno jaka ličnost koja je obilježila ne samo jedno vrijeme nego i cijelu generaciju, jedan sport, jedan grad i jednu državu, onda je to Mirza Delibašić Kinđe, veliki sportista i još veći čovjek, sportski ponos Košarkaškog kluba Bosna, Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Balet i tenis

Sutra, 8. decembra, bit će tačno 13 godina od kada nas je napustio sportista stoljeća naše države. Sjećanje na Kinđeta i ono što je ostalo iza njega, ne blijedi i ne smije da izblijedi. Mirza nije igrao košarku, on ju je živio. Stručnjaci i njegovi bivši saigrači ističu da je Delibašić bio posljednji iz generacije košarkaških romantičara.

Plavooki igrač iz Tuzle svojim savršenim rolingom nije vrijeđao nikoga niti je to ikada i pomislio. Zbog toga je bio jedini košarkaš kome se nije zviždalo ni u Zagrebu, ni u Beogradu, niti u Zadru... Bio je ljubimac navijača klubova za koje je igrao, ali je redovno dobivao aplauze i simpatizera ekipa čiji je koš nemilosrdno punio. U dresu reprezentacije Jugoslavije bio je prvak Balkana, Evrope, svijeta i olimpijski pobjednik. Sarajevsku Bosnu predvodio je do titule evropskog prvaka u Kupu šampiona 1979. godine.

Sportski ponos Košarkaškog kluba Bosna

- O njemu, kao igraču, ne treba trošiti riječi, jedna rečenica sve govori, a ona glasi: "Mirza je bio biser koji se rijetko rađa." A takav biser ne treba tražiti svoje mjesto. U tri ili 33 minute, Mirza je uvijek demonstrirao talent, kreaciju i, iznad svega, nesebičnost. Zbog toga, zbog tih plemenitih osobina, možda nije ni ostvario sve što je zaslužio, jer nije mnogo mislio na sebe. Želio sam da na terenu budem gospodin kao što je bio Mirza - iskreno je rekao Zoran Moka Slavnić, Kinđetov saigrač u reprezentaciji Jugoslavije.

Mirza Delibašić rođen je 9. januara 1954. godine u Tuzli kao sin Dude i Izeta. Zanimljivo je da se, prije košarke, neko vrijeme bavio baletom. Na taj način želio je ispuniti želju svoje majke. Potom se okušao u tenisu te je 1968. postao pionirski prvak BiH. Tada je došlo do velikog preokreta u Kinđetovom životu. Razočaran time što je, umjesto njega, na bitno takmičenje u Čehoslovačku otišao neki tatin sin, Kinđe je napustio tenis i 1968.  počeo trenirati košarku u tuzlanskoj Slobodi.

Najmlađi trener

Mnogi su govorili da je Mirza, od svih tuzlanskih klinaca, imao najmanje šansi za uspjeh u košarci. Bio je mršav i potpuno neprimjetan. Ipak...

- Igraju se međurazredna takmičenja u prvom razredu, a njegov razred je osrednji, ni on se ne ističe. Nije bio čak ni u konkurenciji za reprezentaciju škole. Ubrzo saznajem da je počeo trenirati košarku i situacija na početku drugog razreda srednje škole se mijenja - pričao je Mirzin profesor iz tuzlanske Gimnazije Tomislav Gajević.

Mirza je bio biser koji se rijetko rađa

Za prvi tim Slobode debitirao je u septembru 1969. protiv Lesonita iz Ilirske Bistrice. Prvo Evropsko prvenstvo Mirza je odigrao za kadetsku reprezentaciju, predvođenu trenerom Mirkom Novoselom, a s njim u generaciji bili su i Kićanović, Grgin, Zalokar... Osvojili su, naravno, zlato. Potom je otišao u Beograd, u redove Partizana. U srbijanskoj prijestonici ostao je samo 40 dana. Samoća ga je vratila u Tuzlu. Svoju posljednju sezonu u Slobodi, nakon povratka iz Partizana, Mirza je odigrao najbolje. Proglašen je i najboljim juniorom Evrope.

Uslijedio je dolazak u Sarajevo, u redove Bosne. Jedan od najzaslužnijih za to bio je Bogdan Tanjević, tada najmlađi trener u jugoslavenskoj ligi.

- Kada sam ga prvi put vidio, shvatio sam da je imao nešto u sebi.  Bio je pametan igrač, koji bi svima koristio. Shvatio sam da mi je neophodan da sklopim šampionski tim. Odmah sam počeo s "udvaranjem" i to mi je pošlo za rukom, na sreću KK Bosna, ali i svih ljubitelja košarke u Sarajevu. Mnogo puta sam pričao o Mirzi i ne bih da se ponavljam. To je lijepa košarkaška priča, koja je, nažalost, previše kratko trajala. Bio je jedan od najvećih dobrica koje sam upoznao. Na terenu, ali i izvan njega, uvijek je zračio dobrotom - kaže Boša.

Sarajvski brico

Poznati sarajevski brico Omer Bašić Dome bio je zadužen za imidž najboljeg sportiste naše zemlje svih vremena.

- Upoznao sam ga kada je tek došao iz Slobode. To je bilo negdje 1972. godine. Svake sedmice je dolazio kod mene u radnju ako ne da se brije ili šiša, onda čisto da se vidimo. Kinđe je bio nevjerovatan čovjek, nije mnogo pričao, ali je u isto vrijeme bio vrlo interesantan. Bio je gromada od čovjeka.

Nije, kao neke nazovizvijezde, imao zmiju u džepu. Živio je za raju, ali mu je ona to vrlo brzo, nažalost, zaboravila. Najčešće smo sjedili u Kvarneru kod Keme Bakalovića, na sportskom centru na Kovačima... Bili smo redovni i u FIS-u. Rijetko ko zna da je on uništio 50 automobila u saobraćajnim nesrećama, ali nijednom nije bio povrijeđen - kaže Bašić.

Omer se prisjetio i prijema u Sarajevu nakon što je Bosna u francuskom Grenoblu 4. aprila 1979. savladala italijanski Emerson i osvojila titulu najbolje ekipe Starog kontinenta.

- U bh. prijestonici bio je organiziran veliki prijem, a kako su igrači ulazili, tako su im čestitali Branko Mikulić i Hamdija Pozderac. Predposljednji je ušao trener Boša Tanjević. Kada se na vratima posljednji pojavio Kinđe, Mikulić i Pozderac su ustali i čestitali mu na uspjehu, a aplauz je trajao desetak minuta - kaže sarajevski brico te dodaje da je slavlje zvanično trajalo jedan dan, a nezvanično nekoliko sedmica.

Danko Delibašić: Sačuvati njegov lik i djelo

Kinđetova supruga Slavica te sinovi Dario i Danko Delibašić sutra će tačno u 12 sati s rodbinom i prijateljima obići Delibašićev grob na Barama.

Danko c ocem

- Sjećanje na Mirzu uvijek je jednakog intenziteta, ako ne i većeg iz godine u godinu. Ono što nas totalno začuđuje i paralizira je potpuna nebriga i nepostojanje bilo kakvog interesa za održavanje u životu lika i djela Mirze Delibašića kao najveće sportske ličnosti u BiH. Iako bi se čovjek poslije 13 godina trebao navići na neke stvari, to nas rastuži. Što se tiče nas samih, Mirza je naš ponos i nešto što njegujemo. Stalno pričamo i prepričavamo njegov život, koji je bio bogat. Oni koji žele, mogu da dođu i odaju počast Kinđetu u ponedjeljak. Nažalost, tih ljudi je iz godine u godinu sve manje. Sada nam je jasnije ko istinski cijeni oca i ko su mu bili pravi prijatelji - kaže Danko.

Hebib: Kinđe je genij i teško je naći riječi

Priliku da se druži s legendarnim košarkašem i da bude njegov veliki prijatelj imao je naš poznati slikar Adin Hebib.

- Od Mirze sam naučio kako biti staložen i mudar, a od Davorina Popovića ters. O Mirzi se nema šta pričati. Trebali bi mi dani i sedmice. On je svojim djelima ispisao najljepše priče o skromnom čovjeku i velikom sportisti. Mirza je genij, teško je naći riječi za njega. Ponosan sam što sam imao privilegiju da se više od 30 godina družim s njim. Ponosan sam na njega, ali i na njegovu suprugu i djecu, s kojima često provodim vrijeme - kaže Hebib.

Kako je Angelinu kupio motocikl

Da je bio čovjek velikog srca, potvrđuje i anegdota iz Madrida. Naime, u Realu je radio izvjesni Angelino, koji se brinuo o odjeći i obući igrača "Kraljevskog kluba". On je bio veliki ljubitelj motora, ali sebi nije mogao priuštiti novi nego je imao jedan dotrajali. Naravno, da on dobije potpuno nov motocikl, pobrinuo se niko drugi nego Kinđe.

Najveći uspjeh bh. košarke

Kada je Kinđe 1981. godine otišao iz Bosne u Španiju, potpisao je ugovor s velikim Realom iz Madrida. U "Kraljevskom klubu" igrao je dvije godine, potom je otišao kod Boše Tanjevića u italijansku Kazertu.

No, tada su počeli problemi sa zdravljem. Kinđe je doživio moždani udar i njegova igračka karijera bila je završena. Ipak, ostao je uz svoju Bosnu, bio je direktor i u više navrata šef stručnog štaba. Ostao je vjeran svom gradu, klubu i državi i u najtežim ratnim godinama.

Uz Kinđeta se veže i najveći uspjeh naše reprezentativne košarke, jer je kao selektor predvodio BiH do osmog mjesta na Evropskom prvenstvu 1993. u Njemačkoj.