Mulaomerović: Ne žalim što nisam otišao u NBA i prihvatio ponudu Milvokija

Nekada sjajni košarkaš, danas trener u OKK Sloboda

E. MUHAREMAGIĆ
22.12.2014 19:35

Da bi uspio u sportu i dosegao visine, karijera jednog vrhunskog sportiste profesionalca kombinacija je sreće, hrabrosti, ludosti i kvaliteta. Upravo su takve osobine tokom karijere krasile Damira Mulaomerovića.

Kada se osvrne na svoj košarkaški staž, ima na šta biti ponosan. Igrao je za najveće evropske klubove, a sa Panatinaikosom je bio prvak Evrope. Nastupao je za velikane poput Real Madrida, Olimpijakosa, Efes Pilsena... da bi karijeru završio u Zagrebu.

Veliko priznanje

Karijera mu je trajala punih 20 godina. Sve je počelo u Tuzli, u rodnom gradu, a od tada je nanizao 20 klubova. Priča je počela povratkom u devedesete.

- Prije rata, imali smo možda i najtalentiraniju juniorsku ekipu Slobode. To je bila odlična generacija, u kojoj smo bili prvaci. Ja sam tada proglašen najboljim igračem. Prvih šest mjeseci rata proveo sam u Tuzli, a 10. oktobra krenuo sam u Split, gdje sam trebao nastaviti karijeru.

No, tada se sve iznenada  iskompliciralo i krenuo sam u Zagreb. Prošao sam probu u Ciboni,  a ključnu ulogu u svemu tome imao je i Tuzlak Zdravko Kurilić, međunarodni sudija.

Tada sam sreo Božu Miličevića, za kojeg mogu reći da mi je drugi otac. On je u to vrijeme bio direktor u Ciboni i preuzeo je kompletnu brigu o meni. Poslije sam imao tu čast da me treniraju velika trenerska imena, poput Aleksandra Petrovića, Jasmina Repeše... - prisjeća se Mulaomerović.

I onda je sve krenulo - trofeji, velike pobjede, sjajne igre... karijera kao iz snova. Najljepši dani vezani su uz grčku košarku i klub PAOK.

- Stopio sam se s navijačima i tu sam istinski uživao kako u igri, tako i u životu. Bio sam miljenik navijača, a jedan grčki novinar rekao mi je da nikada niko u historiji kluba nije bio najbolji strijelac i asistent istovremeno. Čak ni legendarni Nikos Galis nije to ostvario.

Mislim da sam imao prosjek od 24 poena po utakmici i sedam asistencija. To je za mene veliko priznanje i dugo ću ga pamtiti - govori Mulaomerović.

U svom punom zenitu Mulaomerović je imao i ponudu iz NBA, ali ju je odbio.

Zatvorio krug

- Kontaktirali su me iz Milvokija. Bila je to slaba ponuda, a ja sam imao dobar ugovor s Efes Pilsenom. Također, pobornik sam evropske košarke - ističe Mulaomerović.

Danas je Mulaomerović u potpuno drugoj ulozi kao trener OKK Sloboda.

- Da mi je neko rekao da ću ostvariti ovakvu karijeru iz Tuzle, gdje je sve počelo, rekao bih da je lud. Možda je moglo i bolje, ali i gore, ali sam, sve u svemu, veoma zadovoljan.

Moj život je košarka. Sada sam u rodnoj Tuzli počeo trenersku priču. Sada se sve vraća tamo gdje je i počelo. Nadam se da će mi i trenerska karijera biti uspješna - poručuje na kraju Mulaomerović.

Karijeru počeo kao fudbaler

Kao i većina tuzlanskih dječaka u prijeratnom periodu, i Damir je prvo počeo trenirati fudbal. Tada mu je prvi trener bio rahmetli Mustafa Hukić, ali se ubrzo preorijentirao na košarku.

- Kada sam imao 16 godina, uvršten sam u prvi tim Slobode Dite, i to zahvaljujući treneru Bori Đakoviću. Moram istaknuti i jedno veliko košarkaško trenersko ime, s kojma sam sarađivao u mlađim kategorijama. To je rahmetli Omer Kabil, od kojeg sam dosta naučio o košarci - istaknuo je Mulaomerović.

Sportska porodica

Osim Damira, veliki zaljubljenik u košarku je i njegova supruga Melisa, bivša košarkašica i svojevremeno reprezentativka BiH te igračica tuzlanskog Jedinstva. Melisa je, kaže Damir, stub porodice, bez koje ni njegova karijera ne bi bila to što jeste. Sretnu porodicu Mulaomerović čine i kćerkice Zoi i Farah.

Oglasi

NA VRH