KRUPALIJA: Žalim što nisam više pazio na zdravlje

Bivši reprezentativac BiH i direktor KK Bosna

Edina BAKIĆ
14.02.2016 20:36

Damir Krupalija, bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine, trenutno obavlja funkciju direktora Košarkaškog kluba Bosna-Royal iz Sarajeva. Više od dvije decenije aktivno je igrao košarku, između ostalog u Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Poljskoj, Španiji, Kipru... 

Srednju školu i fakultet završio je u SAD, gdje je živio od 1995. godine, ali nije zaboravio rodno Sarajevo, u kojem danas živi sa suprugom i dvoje djece. Ovaj uspješni sportista govorio je za “Dnevni avaz” o karijeri i porodičnom životu.

Bosanska snalažljivost

- Dok sam bio u SAD moj kompletan život bio je vezan za školovanje i košarku, a nakon toga, 12 godina krstarenja Evropom, opet se sve vrtilo oko košarke. Sada, u Sarajevu, košarka je i dalje dio mog života, ali se ne vrti sve oko sporta. Polako kreće tranzicija u život nakon igračke karijere -  govori nam Krupalija.

Rođeni ste u Sarajevu, ali ste odrasli i školovali se u Americi. Koje ste navike "pokupili" s američke, a koje s bosanske strane?

- Bosna i Hercegovina i Sjedinjene Američke Države dva su različita svijeta, ali su neke stvari univerzalne za sve sredine tako da su mi pojedinosti koje sam pokupio ovdje u ranom djetinstvu, dobro poslužile tamo, ta neka naša snalažljivost i otvorenost, pa mi nije bilo teško uklopiti se bilo gdje da sam došao. S druge strane, američki pristup nekim stvarima, kako u sportu, tako i u životu, generalno, u vezi s organizacijom i pripremom, zvijezde su mi vodilje i danas, kada živim ovdje, u Sarajevu.

Koliko je bilo teško ili lako odlučiti se na povratak u BiH?

- Odluka je bila vrlo lagana, Sarajevo je moj grad, BiH domovina. Sa zadovoljstvom sam se vratio kući. 

Da li se poimanje sporta kod nas razlikuje u odnosu na američko?

- U principu, ne razlikuje se, možda je to bio slučaj prije 30 godina. Danas su poimanja sporta skoro svugdje u svijetu skoro identična, sport se posmatra kao biznis, čak i manje komercijalni sportovi, olimpijski sportovi, gdje sportisti nemaju profesionalne angažmane... Jednostavno, moraju tražiti način da kroz svoj biznis plan na neki način sebe profesionaliziraju, jer u protivnom neće ostvariti cilj.  Danas bez ozbiljnih novčanih sredstava nema ozbiljnog sporta niti dostignuća u njemu. 

Za čim žalite u sportskoj karijeri, a šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

- Jedina stvar za kojom u karijeri žalim je to što nisam više pazio na zdravlje, jer su mi ekipa i uspjeh nekako uvjek izgledali preči od mog zdravstvenog stanja, što me je koštalo mnogo izgubljenog vremena zbog povreda i raznih operacija. Najvećim uspjehom smatram to što sam stekao veoma mnogo prijatelja kroz svoju karijeru, u mnogo zemalja širom svijeta. To je jedan od najvećih benifita sporta generalno. 

Kakav je Damir Krupalija van sporta?

- Van sporta se trudim da budem malo smireniji nego na terenu, za porodicu uvijek mora biti vremena, iako to nije toliko koliko bih želio, ali to diktiraju obaveze. Slobodno vrijeme kratim sa porodicom i opet sportom, jer je to, jednostavno, ono što volim i što me interesira. 

Jedna ste od malobrojnih osoba koje pokušavaju spasiti Košarkaški klub Bosna od još veće krize, možda i gašenja. U kakvoj je poziciji Bosna danas, vjerujete li u uspjeh i koji su najveći problemi na koje nailazite?

- Bosna je i danas u veoma teškoj situaciji. Upravni odbor, koji je preuzeo klub prije nepunih osam mjeseci, radi punom parom u želji da postavimo zdrave temelje na kojim bi se u neko dogledno vrijeme mogla graditi preporođena Bosna. Najveći problem na koji nailazimo je nepovjerenje prema klubu zbog stvari iz prošlosti.

damir-krupalija100

Uspomena iz vremena aktivnog igranja košarke

Čast i obaveza

Kakva iskustva nosite iz vremena kada ste igrali za reprezentaciju BiH?

- Igranje za reprezentaciju smatram vrhuncem u karijeri, predstavljati svoju zemlju na nekom od takmičenja je čast i obaveza koju nema mnogo sportista. U reprezentaciji sam bio šest godina i nosim veoma pozitivna iskustav iz tog perioda. Rezultatskih uspona i padova je bilo, ali atmosfera unutar ekipe je uvijek bila odlična. Nažalost, u BiH sam za reprezentaciju odigrao relativno mali broj utakmica, igrao sam samo u Sarajevu i Tuzli, a atmosfera je bila sjajna u oba grada. Najviše se sjećam prve domaće utakmice iz Tuzle i nevjerovatnog ugođaja u Mejdanu.

Šta Vas opušta, koji još sport volite?

- Volim odgledati dobru fudbalsku utakmicu, ispratiti FK Željezničar, dok, naprimjer, muziku skoro pa i ne slušam, osim na radiju i u autu. Opustim se i uz dobar triler ili neku komediju.

Volite li putovanja i koja Vam je destinacija omiljena?

- Postoji više vrsta putovanja, onih gdje se ne vidi ništa osim aerodroma i sale, odnosno gdje se odradi sastanak i odmah ide dalje. Nedostaje mi nešto što se fino organizira i pripremi, gdje mogu uživati sa porodicom bez neke žurbe, to je pravo putovanje. Destinacija je najmanje bitna.

Pamtim lijepe stvari

Prošli ste tokom karijere kroz mnoge gradove i države, gdje ste imali najljepša i najgora iskustva?

- Moram da kažem da sam stvarno imao skoro isključivo lijepa iskustva tokom karijere ili se sjećam samo lijepih stvari, nešto tako.

Najlakše je biti igrač

Je li teže biti na terenu kao igrač ili voditi ekipu s tribina?

- Slobodno mogu reći, sada kada imam i ovo iskustvo direktora kluba, da je najlakše biti igrač.

NA VRH