Jedna od najvećih sportskih priča ikad ispričanih počela je sasvim slučajno u ljeto 1991. godine.

Tadašnja uprava KK Partizan iz Beograda, u sastavu Radojica Nikčević, Dragan Kičanović, Đorđe Čolović, Milorad Đurić i Dragan Todorić pozvala je kapitena kluba i sasvim neočekivano mu ponudila mjesto glavnog trenera.

Ni slutili nisu da su tada napravili jedan od najboljih poteza u historiji košarke, jer su na mjesto trenera kluba postavili čovjeka koji će kasnije ući u anale ovog sporta kao jedan od najboljih trenera svih vremena.

Ideja za ovo došla je od legendarnog "oca jugoslovenske košarke", profesora Aleksandra Nikolića koji je počeo pisati jednu od najljepših i najuspješnijih priča ikad ispričanih u košarci.

Počela je priča Željka Obradovića.

Danas 57-godišnjak, Obradović je minulog vikenda u Istanbulu uzeo svoj deveti naslov prvaka Evrope, sa, vjerovali ili ne, pet različitih klubova. Mnogo bolji nego, recimo, Jose Mourinho u fudbalu.

Kada se gore nabrojanim trofejima dodaju i dva naslova prvaka svijeta s reprezentacijom Srbije/Jugoslavije, naslov prvaka Evrope i srebro s Olimpijade, dobije se sasvim jasna slika kako je Željko Obradović vjerovatno najuspješniji košarkaški trener svih vremena.

Dušan Ivković ili Ettore Messina bez ikakve sumnje su svijet za sebe, ali Obradović je, ipak, stepenicu iznad. Zašto?

Devet titula je u Obradovićevoj kolekciji – za sada, Partizan 1992., Juventud 1994., Real Madrid 1995., Panathinaikos 2000., 2002., 2007., 2009. i 2011. i Fenerbahče 2017. godine. Dovoljno.

Formati takmičenja su se mijenjali, FIBA i ULEB su mijenjali i pravila igre, mijenjali su se i igrači, klubovi, dvorane i navijači, ali jedno se, ipak, nije mijenjalo. Klub na čijoj klupi sjedi Želimir "Željko" Obradović po pravilu postane prvak Evrope, a to ne može biti slučajno.

S NBA trenerima ga nećemo uspoređivati, jer je to veoma nezahvalno, ali ako ćemo gledati evropsku košarku, tu dileme nema, Željko Obradović najbolji je trener u historiji.