Košarkaški klub Iskra u svojim redovima ima jednog od najstarijih igrača i jednog od najboljih strijelaca u A-1 ligi.
Riječ je o ocu i sinu Murisu Bećiroviću (51) i Merisu (22), koji su, bez dileme, zaštitna imena bugojanskih “Plavih”. Muris se košarkom počeo baviti još u šestom razredu osnovne škole.
Najbolji junior
- Stariji brat je trenirao pa sam i ja tako krenuo. Vrlo brzo postao sam prvotimac. Bilo je i novca tada, plaćalo se igračima, dovodili su se momci sa strane... Ja sam kao najbolji junior počeo igrati za prvi tim - prisjeća se stariji Bećirović svojih početaka.
Posebno mu je, kaže, u sjećanju ostala utakmica s Livnom, koju je Iskra igrala za plasman u viši rang. Njegovi koševi presudili su za proboj u tadašnju Drugu republičku ligu Bosne i Hercegovine.
- U tom rangu nastupali smo nekoliko godina. Potom dolazi rat, pauza, pa sam onda 1994. igrao za Donji Vakuf. Dođem s terena, s prvih linija i to mi je bila kao neka relaksacija, odmor.
Sjećam se da smo tada na putu do Fojnice prošli čak 26 vojnih kontrolnih punktova, a na toj sam utakmici postigao 34 koša - priča Muris.
Poslije rata jedno vrijeme nije bio aktivan u košarci. No, prije 18 godina ponovo se angažirao i počeo s treninzima. Postao je predsjednik kluba, formirala se, ističe, i lijepa ekipa.
- Krenuli smo bez ičega, upali u viši rang takmičenja... Prošlu sezonu smo opstali, ove smo u vrhu - zadovoljno će stariji Bećirović, koji dobiva solidnu minutažu uprkos poodmaklim godinama.
Mnogo naučio
I dok Muris svojim iskustvom daje ritam ekipi, Meris sa 24 poena u prosjeku po utakmici zatrpava koševe protivničkih ekipa. Sa 433 poena trenutno je najbolji strijelac lige, druge po rangu u bh. košarci.
Meris je zahvalan svom ocu, za kojeg kaže da je prenio na njega sve što zna u igri pod obručima. Muris ističe da ga je njegov sin, što se tiče košarkaškog znanja, već prevazišao.
- Za sve što sam do sada postigao u karijeri zaslužan je moj otac, od njega sam dosta toga naučio i mislim da još nisam rekao sve u košarci - optimistično će Meris, koji se okušao i u mlađim reprezentativnim selekcijama.
Godine nisu problem
Iako je stariji ne samo od igrača nego i od većine trenera, sudija, delegata... godine Murisu ne predstavljaju problem.
Sve je, ističe, stvar volje, rada, discipline... Što se tiče saradnje u igri sa sinom, ona je dobra. Nije bitno ko će postići koš, bitno je da ekipa pobjeđuje.
- Od djece koja dolaze u klub mi stvaramo momke, od momaka prave ljude. Pravi sportista je i pravi čovjek, kako u društvu tako i u porodici, i na poslu. To je ta prednost i ja od svog Merisa očekujem da prije svega bude čovjek, što je znak jednakosti sa sportistom. Talenta ima, do njega je - naglašava Muris.
Saradnja s Pandžom
Meris je počeo trenirati sa 12 godina u Iskri. Prve ozbiljnije korake napravio je sa 14 godina u zeničkom klubu Nets.
- Tu sam proveo jednu sezonu, onda sam otišao u Vitez, gdje sam dvije i po godine radio s trenerom Josipom Pandžom. Potom sam dobio poziv da igram u Italiji za ekipu Basket Sarno. Tu sam proveo sezonu i po, osvojio Kup Regije i bio proglašen za najboljeg mladog igrača.
Nakon toga se vraćam u Bugojno, gdje imam želju da sa svojim matičnim klubom izborim plasman u Premijer ligu BiH - kaže Meris.
