Ratne 1993. godine, 27. juna, ženska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine zapanjila je svijet trijumfom na Mediteranskim igrama u francuskom Monpeljeu.
Bilo je to naše prvo veliko zlato u kolektivnim sportovima, uspjeh kakav ni do danas nismo ponovili na seniorskoj sceni...
Devet igračica
- Ništa nas nije moglo spriječiti, te igračice moji su heroji. Dok je rat bjesnio u našoj državi, svi smo imali u glavi i srcu neke traume, ali smo bili jedna duša i ostvarili smo fantastičan rezultat. Pokazali smo našu vrijednost i promovirali našu državu u to teško vrijeme - prisjeća se tadašnji selektor BiH Sulejman Begović.
Direktor reprezentacije bio je bivši igrač Bosne Almir Dervišbegović. Najteži dio posla bio je okupiti igračice, rasute po svijetu, te organizirati pripreme...
Na kraju, Begović je uspio okupiti devet igračica, predvođenih legendarnom Razijom Mujanović, sadašnjom članicom Kuće slavnih FIBA. Tu su još bile Mara Lakić, Naida Hot-Sušić, Tima Džebo, Vesna Bajkuša, Silvana Mirvić, Rankica Šarenac, Vera Šarić i Amra Zupčević.
- Interesantan je detalj da smo Naidu Hot-Sušić kontaktirali u Beču. Iako je ona već završila karijeru, pristala je doći. Sjećam se da je naša legenda Razija Mujanović tada pozvala svog brata u Austriji da Naidu automobilom dovede na pripreme u Hrvatskoj - kaže Begović.
Pripreme, naglašava Begović, bile su žestoke, uz sve poteškoće, reprezentativke su odlično radile, što se na kraju potvrdilo i u Monpeljeu.
- Imali smo mjesec ozbiljnog rada. Dokaz tome je i to što je Hot-Sušić, iako je već prestala igrati, nakon priprema bila među najboljima.
A kakav je to bio tim, pokazuje kuriozitet da smo tokom boravka u Španiji na pripremama pobijedili jednu mušku drugoligašku ekipu - kaže Begović.
Na Igrama u Monpelju naše košarkašice savladale su viceprvaka Evrope i domaćina Francusku, zatim prvaka Evrope Španiju, jaku Sloveniju te u finalu veoma motiviranu Italiju.
Pao i prvak Evrope
- Francuskinje su samo nekoliko dana ranije osvojile evropsko srebro i u dvorani je vladala euforija. No, mi smo ih utišali. I Španija je glatko pala. U finalu smo savladali Italiju, koja se željela iskupiti za neuspjeh na Evropskom prvenstvu. Međutim, u dramatičnoj završnici osvojili smo zlato - ističe Begović.
Želio je Begović naglasiti da su reprezentaciji mnogo pomogli Košarkaški savez i Olimpijski komitet Hrvatske, potom rahmetli Mira Poljo, kao i tadašnji klub Raze Mujanović italijanski Komo, odnosno španski San Sebastijan Silvane Mirvić...
- Mujanović je tada igrala povrijeđena i svojim parama pomagala reprezentaciji. To ljudi zaboravljaju i to se sada na “najbolji” način vraća i njoj i meni i svima drugima iz tog perioda - rekao je, ne bez gorčine u glasu, Begović.
Htjeli ih hapsiti
Samo putovati po Evropi bilo je tada avantura, bh. pasoš još nije bio prepoznatljiv, mnoge države uvele su vize, pa je svaka veća grupa državljana BiH privlačila posebnu pažnju, posebno na granici...
- Nisu nam dali ući u Italiju prilikom odlaska iz Hrvatske, mene su policajci doslovno pitali “kakva smo to mi grupa i gdje to ja vodim ove djevojke”. U Španiji je bilo još gore, došla je migrantska policija, htjeli su nas hapsiti - kaže Begović.
No, zahvaljujući našem poznatom treneru Bogdanu Tanjeviću, koji je animirao vlasti u Trstu, kao i klubu Komo, koji je poslao garancije, bh. tim ušao je u Italiju, dok se u Španiji u akciju “spašavanja” angažirao i klub San Sebastijan.
1999.
godine reprezentacija BiH je posljednji put učestvovala na Evropskom prvenstvu, pod vodstvom Begovića podmlađena selekcija zauzela je deseto mjesto
