Mario Primorac je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća bio jedna od perjanica tada evropski jakog Košarkaškog kluba Bosna. Nastupao je za sarajevske “Studente” deset godina, od 1982. do 1992.

Sjajnu karijeru okrunio je nastupom na Evropskom prvenstvu u Zagrebu 1989. godine, kada je Jugoslavija možda bila u najjačem sastavu u historiji košarke, ne računajući selekcije Sjedinjenih Američkih Država sa NBA zvijezdama.

Stekao renome 

Briljirao je na Evropskom prvenstvu 1993. u Njemačkoj u dresu Bosne i Hercegovine koja je na kraju osvojila osmo mjesto, najbolje u svojoj historiji.

- Imao sam sreću da sam igrao u Bosni, koja je tad bila jedan od najboljih klubova u Jugoslaviji, stekao ime i renome, a onda posljedično nastupao i za reprezentaciju. Bila su to neka druga vremena, uživao sam igrajući košarku. Rado se sjetim rezultata koje smo pravili - priča Primorac.

Iako ističe da su ostala brojna prijateljstva, posljednji put je bio u Sarajevu kad je gostovao s Čapljinom u sezoni 2013./2014.

- Dolazio sam ranije, sad radije iskoristim vrijeme da odem na more i kući u Čapljinu. Ni sa kim iz KK Bosna nisam u kontaktu. Što pročitam iz medija, to znam. Vidim da klub nije u zavidnoj situaciji, ali ne bih previše komentirao jer nisam upućen. Ipak, to više nije Bosna kakva je nekad bila – naglašava Primorac.

U njegovo vrijeme mnogi su ga smatrali najboljom evropskom “četvorkom”.

- Ne mogu to govoriti o sebi, samo znam da su me kao igrača cijenili svi treneri i stručnjaci. Imao sam fenomenalne ponude poslije Eura 1989. godine, ali sam imao ugovor s Bosnom. Bogdan Tanjević je dolazio iz Trsta, razni menadžeri iz španskih i italijanskih klubova. Rekli su mi da nema šanse da me puste. Pošto sam imao ugovor, nisam ulazio u detalje ponuda. Kad znaš da ne možeš ići, bolje je da zaboraviš što prije sve ponude i ne razmišljaš o tome - kaže Mario.

Bio je drugi strijelac BiH na Euru 1993. godine, kada je naša reprezentacija napravila najveći uspjeh do sada – 8. mjesto i to u svom debitantskom nastupu.

Splet okolnosti

- To je bila stvarno dobra ekipa, super odnosi unutar nje i zahvaljujući tome smo napravili taj rezultat. S obzirom na to kakve su okolnosti bile, mislim da je to osmo mjesto vrhunsko. Svi smo se posvetili zajedničkom interesu, stvarno igrali dobro, a imali smo nekoliko odličnih igrača - dodaje Primorac.

Ova generacija, koju je s klupe predvodio pokojni Mirza Delibašić, je i dalje najuspješniji tim reprezentacije BiH.

- Bilo je stvarno dobrih igrača i poslije, NBA košarkaša, i veoma dobrih trenera koji su vodili BiH. Ali vjerovatno je to splet okolnosti. Premalo se ulaže i posvećuje sportu, to je uzrok svega - kaže Primorac.

Ostalo je zabilježeno da je reprezentacija BiH tada u četvrtfinalu izgubila od Hrvatske sa 78:98.

U ovoj utakmici zbog pritisaka nije nastupio Čapljinac.

- Bilo je nezgodno igrati protiv Hrvatske i bilo je izvjesnih pritisaka. Ali ne bih se vraćao na to, poslije 25 godina ne razmišljam previše o tome - zaključio je Primorac koji dolazi svako ljeto u Hercegovinu jer mu u Strugama kod Čapljine žive majka i sestra, dok je otac preminuo u januaru ove godine.

BiH ima potencijal 

Košarkašku reprezentaciju BiH danas uspijeva gledati samo putem malih ekrana.

- Sigurno da reprezentacija ima potencijal. Ako bi se svi odazvali, posebno sa NBA i kvalitetnim mladim igračima, mislim da se može nešto napraviti u kvalifikacijama za SP ili ubuduće. S druge strane, vidim da u Savezu ne štima, svako vuče na svoju stranu, pa ne mogu biti potpuno optimista po pitanju rezultata. Nema novca, skupljaju se pare u posljednji čas, i onda stvari ne mogu biti uredu kad ekipa nema osnovne uvjete - napominje Primorac.

Nagovor Repeše 

Mario Primorac je rođen u Zavidovićima 3. oktobra 1961. godine, kao dijete se prvo preselio u Ploče pa onda u Čapljinu, gdje je krenuo u osnovnu školu. Na nagovor još jedne čapljinske košarkaške legende, Jasmina Repeše, počeo se baviti košarkom relativno kasno, u drugom razredu srednje škole.

Iz čapljinskog Borca je 204 centimetra visoki krilni centar 1982. godine prešao u sarajevsku Bosnu. Potom je nastupao za Albu iz Berlina i Maribor. Danas vodi omladinsku školu AKK Branik iz Maribora.