Jutro nakon što su košarkaši Slobode obradovali više od 3.000 gledalaca u Mejdanu, savladavši u srijedu navečer Split za prvu ovosezonsku pobjedu u Drugoj regionalnoj ABA ligi, Josip Pandža sjedio je pred televizijskim ekranom i analizirao duel sa Splićanima.
Kako kaže, takvo je vrijeme došlo, kalendar takmičenja veoma je zgusnut, igraju se najmanje dvije utakmice sedmično, mnogo se putuje. Malo je prostora za trening, još manje za analizu i pripreme te je svaki trenutak dragocjen...
Naporan ritam
- Imam devet seniorskih sezona kao trener, ali niti sam do sada vodio ekipu na ovom nivou niti u ovom ritmu kroz cijelu sezonu, kada imaš utakmicu svaka tri dana. Nije lagano prilagoditi formu i fizički pripremiti ekipu.
Ovo je nešto novo i za mene i za većinu mojih mladih igrača. Pozitivno je što ta njihova mladost proizvodi ogromnu želju i energiju da se pokažu u najboljem svjetlu i napreduju. Zato mi je naročito drago što smo postigli ovu pobjedu. Nije jednostavno objašnjavati ljudima da nešto ima smisla kad gubiš - kaže Pandža za naš list.
Naglašava da je Tuzla sredina značajne košarkaške tradicije i rezultata, u kojoj ljudi i mnogo znaju i mnogo očekuju te nemaju mnogo strpljenja. Sve to predstavlja i veliki izazov i veliki motiv, pogotovo kada se u obzir uzme impresivna posjeta navijača u dvorani Mejdan.
- Svi bismo voljeli da se još bolje nosimo sa svim timovima u poređenju s kojima smo, prema budžetu, ipak znatno jeftiniji. No, ovaj klub je stabilan, pokriva se koliko je dug.
Nadam se da ćemo sačuvati podršku navijača, a to možemo samo dobrim rezultatima i igrama. Nadam se da ćemo u tome uspjeti. Koliko je ABA 2 potrebna Slobodi, toliko je i Sloboda potrebna ABA-i 2, jer tri hiljade ljudi danas rijetko ko ima u regionu, čak i u Prvoj ABA ligi - ističe Pandža.
Status heroja bosanskohercegovačkog sporta ovaj je skromni 32-godišnjak iz Viteza stekao ljeta 2015., kada je kao selektor predvodio našu kadetsku reprezentaciju do titule prvaka Evrope na šampionatu do 17 godina u Litvaniji.
Sada neke od igrača s kojima je sarađivao u redovima “Zmajića” pokušava afirmirati i na klupskoj sceni kao seniore.
U prvom planu su bekovi Amar Gegić (21 godina) i Sani Čampara (22), koji su i po minutaži i po poenima među tri vodeća Slobodina košarkaša u ABA 2 ligi te najbolji u asistencijama.
Nema svrhe
- Ciljano smo išli na to da dovedemo baš te momke. Imao sam želju da još nekoliko mladih reprezentativaca bude tu. Dosta je lutanja negdje po svijetu. Oni jesu imali u inozemstvu ozbiljan trenažni proces, ali bez minuta, bez lopte u rukama, bez odgovornosti...
Izuzev Džanana Muse, koji je otišao u najviši mogući rang (NBA liga, op. a.), mnogi od naših zlatnih kadeta nisu dobili nikakvu šansu i to je najveći problem - kaže Pandža.
Deprimira ga i to što naša košarka ostaje bez sve više talenata i što je danas situacija takva da radimo za druge države, posebno one iz okruženja...
- Gubimo toliko djece da je to postalo tužno. Molim ljude iz našeg saveza da pokrenu Ligu mladih na nivou cijele države, nadam se da to neće ostati samo na priči. Liga mladih je ključ svega.
Takvu ligu imamo u nogometu, ne bih je potcjenjivao. Ona je za mene vrhunska i dala nam je kakvu-takvu bazu igrača u nogometu. Siguran sam da to možemo i u košarci. Igrati po kantonima utakmice koje se završe sa po 50-60 razlike nema svrhe. Kada iz takvog okruženja igrač dođe u seniore, on ne zna kako da igra ni kad vodi ni kad gubi, nema odgovornosti. Sve postaje besmisleno - rekao je Pandža.
Autoritet nije problem
Pandža je mlad trener, ali veoma studiozan, tako da, ističe, nema problema s autoritetom u ekipi.
- Problem mogu biti samo mirnoća i strpljenje u pojedinim trenucima, da čovjek zna na pravi način reagirati kada stvari ne idu kako treba, ali to dolazi s godinama. Stariji treneri mnogo su toga doživjeli i normalno je da će u kriznim situacijama stabilnije raegirati.
Što se tiče mog odnosa s igračima, neću reći da imam neko preveliko znanje, ali mnogo ulažem u rad i to igrači vide. U mojoj ekipi postoji hijerarhija i funkcioniramo sasvim dobro - kaže Pandža.
Najbolja generacija
Pandža naglašava da je imao ogromnu sreću da radi s Musinom generacijom (1999. godište), koja je bila prvak Evrope, ali mu je žao što na pravi način nije iskorišten potencijal generacije 1994., koju je predvodio Jusuf Nukić.
- Ta generacija 1994. godište mogla je, također, biti među četiri najbolje u Evropi. Međutim, nesreća je bila u tome da smo, kada je tu bio i Jusuf, i u U-18 i u U-20 kategoriji morali igrati B-diviziju.
Što se tiče kadetske titule, imao sam sreću da u ruke dobijem najbolju generaciju od postojanja naše države. Mislim da smo i organizacijski bili jači, tu smo kasnije pali - kaže Pandža.
