KOŠARKA Boro Vučević, nekadašnji igrač "Studenata"

Otac igrača Orlanda: U Bosni su nam davali stanove i auta

Tanjević autoritet, Delibašić najbolji

Avaz.ba

Boro i Nikola Vučević

Foto: Vijesti


Otac NBA košarkaša Orlanda Nikole Vučevića – Borislav govorio je za podgoričke "Vijesti". Boro Vučević, kako su ga zvali u vrijeme dok je igrao za sarajevsku Bosnu, govorio je o vremenu provedenom u Sarajevu dok je nosio dres "studenata".

- Dobio sam poziv da idem u Bosnu, da treniram s njima sedam dana. Nakon toga, Bogdan Tanjević mi je rekao: "Ti ostaješ ovdje". U tom momentu bio sam oduševljen, ali sam se i pitao da li mogu i šta dalje… Ta generacija je bila besprijekorna, ne pamtim da je bio ijedan problem. Klub je ispunjavao sve obaveze, dijelili su se stanovi, auta – nisu bili ugovori kao danas, ali nikad ništa nikome nije falilo”, rekao je Vučević, čovjek koji je s Bosnom bio prvak 1979. godine.

Kako kaže, Bogdan Tanjević je igračima tada u Bosni bio drug i trener.

Boša je uvijek bio strog, bolje reći zahtjevan. I on je bio mlad, imao je 32 godine, bio nam je drug i trener. Kada se završi trening on je sjedio s nama, družili smo se, pili piće, ali kada bi utakmica počela on je bio potpuno drugi čovjek. Mi smo izvanredno sarađivali sa njim, rekao je Vučević. 

  • Boro Vučević iz igračkih dana

    Boro Vučević iz igračkih dana

    Foto: Facebook


Naravno, nije propustio priliku pomenuti Mirzu Delibašića.

- On je bio najbolji. Bio je vođa, pravi vođa, ličnost, veliki igrač. Svi smo mi imali dodatno samopouzdanje igrajući uz njega. Igrajući s njim osjećao sam sigurnost i znao sam da ću imati mnogo lakšu ulogu kada sam pored njega, nego kad moram sam da rješavam neke stvari za koje realno u tom momentu nisam bio spreman, naglasio je je Vučević.

Kaže kako mu je Bosna dala mnogo i da o bh. košarkaškom velikanu može reći sve najbolje, a jedino za čim žali su uspomene bez kojih je ostao.

- Sve medalje, pehare, slike – sve što je bilo vezano za moju karijeru u Sarajevu ostalo je u mom stanu. Ja sam bio u Švicarskoj u Lozani, kada je počeo rat 1992. godine, a sve iz stana je odneseno. To je jedino što mi je žao. Nije mi žao ništa materijalno, ali te uspomene iz Bosne su mi najviše značile, riječi su Vučevića.

NA VRH

Komentari

Podijeli članak na