NOGOMET

Živković: Nikad neću zaboraviti derbi pod snajperima na Koševu

Bivši kapiten nogometne reprezentacije Hrvatske

Ema MASLO

5.12.2014

S osmijehom i blagonaklono, najbolji stoper koji je u posljednje dvije decenije gazio koševskom travom, kapiten reprezentacije Hrvatske Boris Živković u ekskluzivnom razgovoru za "Dnevni avaz" govorio je o karijeri, Sarajevu, kako je boriti se protiv svakakvih "bauka" u nogometnom svijetu, ali i kako nikada ne treba odustajati da bi se došlo do uspjeha u karijeri i željenog cilja.

Nakon što je okačio kopačke o klin, rođeni Živiničanin, koji je karijeru započeo u Fudbalskom klubu Sarajevo, a nastavio u Marsoniji, Hrvatskom Dragovoljcu, Bajeru iz Leverkuzena, Portsmutu, Štutgartu, Kelnu i Hajduku, i dalje je u nogometu.

Pozitivna priča

- Živim u Zagrebu, i dalje sam pomalo u nogometu. Sa prijateljima i bivšim saigračima Mariom Stanićem i Goranom Vlaovićem otvorio sam agenciju za savjetovanje i posredovanje, koja se brine o mladim igračima. Usmjeravamo i brinemo se za njih, to je, znači, jedan tip menadžerskog posla - kazao je 39-godišnji Živković.

Karijeru ste započeli u FK Sarajevo. Šta pamtite iz perioda dok ste igrali u klubu s Koševa?

- Bila su to ratna, gorka i teška vremena. Skoro čitav rat bio sam u Sarajevu. I danas su mi strašna sjećanja na to vrijeme. Bilo je mnogo užasa. Vani je bilo teško, međutim, najbolje prijatelje stekao sam upravo tada. Osjećao sam se lijepo sa svojim saigračima. U Sarajevo sam došao kao 14-godišnjak. Pored ratnog zla, najbolje i najljepše trenutke proveo sam u tom gradu. Sarajevo je moj grad i zauvijek će to ostati!

Kolko ste sarajevskih derbija odigrali i koji Vam je u sjećanju?

- Igrao sam one historijske, ratne derbije. Odlično pamtim 1994. godinu, kada smo u prvom ratnom Kupu BiH savladali Želju sa 2:1 na Koševu. Sjećam se da smo se tri puta vraćali u svlačionicu, jer je snajperista s okolnih brda pucao na nas. Mnogi mi ni danas ne vjeruju kada im to prepričavam. Sudio je Salem Prolić, a vodila su nas dvojica možda i najboljih trenera u BiH Fuad Muzurović i Denijal Pirić. Pobijedili smo velikog rivala, a Sarajevo je imalo strašan tim: Mirza Varešanović, Senad Repuh, Dženan Uščuplić...

Pratite li rezultate Sarajeva?

- Bio sam prije tri-četiri mjeseca u BiH i gledao sam utakmicu Sarajeva. To je jedna pozitivna priča. Ljudi koji rade u klubu, imaju volju i želju da naprave neki pomak, da se uzdignu iznad loše situacije u nogometu na ovim prostorima. Općenito, to im i uspijeva.

Zašto niste završili karijeru u Sarajevu?

- Niko me nije zvao...

Imali ste veliku fudbalsku karijeru. S Bajerom ste igrali finale Lige prvaka i izgubili od Reala sa 1:2. Inače, ta sezona 2001/2002. bila je teška za Bajer, jer ste u sedam dana ostali bez tri titule.
 
- Imao sam osjećaj da nas je neko prokleo. No, platili smo danak umoru, jer smo tokom sezone odigrali sa 12-13 igrača. U posljednjim trenucima u posljednjem kolu Bundeslige ostali smo bez titule, kao i u Kupu Njemačke, iako smo vodili na poluvremenu. Lijepo je biti dio finala Lige prvaka, prelijepe emocije, protiv Reala smo imali svoje šanse.

Kako je izgledao na terenu onaj volej Zinedina Zidana (Zinedine Zidane)?

- Veoma tužno (smijeh, op. a.). Gol je prelijep, vanserijski, ali to tek sada vidim kada se vrti na TV-u. Zidan je tada pokazao zašto je najbolji igrač svih vremena.

Rođeni ste u Živinicama. Jeste li ikada imali ponudu da zaigrate za BiH?

- To je škakljiva tema. Vjerovatno ću nekada u svojoj knjizi o njoj otvoreno progovoriti. Imao sam ponudu 1997. godine. Došli su u Njemačku i ponudili mi da igram za BiH. Ti isti licemjerni ljudi zaboravili su šta su mi uradili tri godine ranije. No, neka oni žive s tim, ja uzdignute glave mogu šetati mojom BiH. Doći će vrijeme da o svemu progovorim.

Ne zamjeram Ćiri

Umjesto za BiH, zaigrali ste za Hrvatsku te tri godine nosili kapitensku traku. No, niste bili dio najvećeg nogometnog uspjeha "Vatrenih" na SP-u 1998. godine u Francuskoj. Zašto?

- Bio sam na proširenom spisku, ali je Miroslav Ćiro Blažević na put vodio 23 igrača. Ja sam bio 24. i precrtan, jer sam, navodno, bio premlad, iako sam tada imao 23 godine. Ne zamjeram nikome ništa, svako radi svoj posao i to je to. Ipak sam uspio da izgradim sjajnu karijeru kao igrača, ali i kao kapiten. Treba biti strpljiv i nikada ne treba odustati od cilja - kazao je Živković.

BiH ima šanse za Euro

Hrvatska je odlično startala u kvalifikacijama za Euro 2016, BiH i ne baš. Pratite li ova turbulentna dešavanja u taboru "Zmajeva"?

- Žao mi je zbog Bosne. Imate čudo od reprezentacije, odlične fudbalere... Nažalost, ima tu mnogo miješanja sa strane, guranja, pametovanja, različitih struja i najgore što se može desiti za te fudbalere, ali i za narod, jeste da se BiH ne plasira na Euro, ne daj, Bože. Još ima šansi - kaže Živković.

U kontaktu sa Spahićem

U Bajeru igra reprezentativac BiH Emir Spahić, dok dres Štutgarta nosi Vedad Ibiševiić. Jeste li u kontaktu s njima?

- Sa Spahićem se redovno čujem telefonom. On je dobar, pošten momak i neka se pripremi za moj dolazak, jer za nekoliko dana putujem u Leverkuzen. Ibiševića sam upoznao jednom prilikom, ali on je dosta mlađi od mene. I jednom i drugom želim mnogo sreće, jer znam da su dobri momci i fudbaleri - kaže Živković.  

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.