Niko me ne zove iz Bosne i Hercegovine, nisam dao izjavu za bh. medije punih 27 godina. Zbunio me je vaš poziv. Znam da sam ostavio neki trag u dresu Fudbalskog kluba Sarajevo, ali nisam očekivao da će me se neko od novinara iz BiH sjetiti.
Tim je riječima počeo ekskluzivni razgovor za "Avaz" Davor Jozić, nekadašnji stoper Sarajeva i reprezentativac Jugoslavije.
Jozić je 1987., nakon osam godina provedenih na Koševu, napustio Sarajevo i prešao u italijansku Čezenu, gdje i danas radi u omladinskom pogonu.
Politika i tržište
Jozić je rado pričao o duelima s legendarnim Dijegom Maradonom, tituli s FK Sarajevo u sezoni 1984/1985, prijateljstvu sa selektorom BiH Mehmedom Baždarevićem, sunovratu italijanskog nogometa...
S dosta uspjeha nastupali ste za FK Sarajevo, s kojim ste u sezoni 1984/1985. osvojili titulu prvaka Jugoslavije. U kakvom Vam je sjećanju ostao taj period?
- Nikad neću zaboraviti taj period. U dresu Sarajeva osvojio sam titulu bivše Jugoslavije. Vjerujte, tadašnja titula bordo kluba vrijedi kao šest Partizanovih i Zvezdinih, jer su beogradski klubovi imali nevjerovatnu protekciju sudija, medija i bili su zaštićeni... Mi smo uspjeli napraviti neviđen podvig i, bez obzira na sve nepravde, osvojiti titulu.
Odlične igre u dresu Sarajeva kumovale su pozivu u reprezentaciju Jugoslavije, za koju ste nastupili 30 puta i postigli dva gola, oba na Mundijalu 1990. u Italiji. Kakav je osjećaj nastupiti na Svjetskom prvenstvu?
- Dva pogotka postignuta na Mundijalu najdraži su mi u karijeri. Nastup na Svjetskom prvenstvu kruna je karijere svakog nogometaša. Tu niko ne može podbaciti. Svi daju sto posto svojih mogućnosti, jer se na Mundijal ide jednom, eventualno dva puta i, ako podbacite, poslije se kajete čitav život.
Iz Sarajeva ste prešli u Čezenu, za koju ste odigrali 170 utakmica. Krajem osamdesetih vodili ste duele s legendarnim argentinskim nogometašem Dijegom Armandom Maradonom.
- Italijanska liga bila je u to vrijeme najbolja u Evropi. Nastupali su Maradona, Rajkard, Gulit... Još se sjećam duela sa Maradonom. Bilo ga je nemoguće čuvati. Obično smo po trojica bili zaduženi za njega. Jedan ga je čuvao, drugi pokrivao, a treći pomagao. No, i pored toga, Maradona nekako pobjegne i postigne gol. Bio je paklen igrač.
Današnja Serija A spala je na niske grane. Šta je razlog?
- Najbolji igrači iz Italije idu u Španiju, Englesku, Njemačku. Promijenili su se politika i tržište. Klubovi su orijentirani na dovođenje stranaca iz Argentine, Brazila... koji sigurno nisu bolji od domaćih nogometaša. Ne ulaže se u podmladak, jer je to proces koji traje sedam-osam godina.
Zajedno na piće
Pratite li dešavanja u reprezentaciji BiH?
- Naravno da pratim. Selekcija BiH veoma je kvalitetna. Današnji reprezentativci odgojeni su u Njemačkoj, Engleskoj... i pokupili su navike iz tih zemalja. Mnogo je talenta, samo treba neko da to dobro ukomponira.
Svojevremeno ste sa Mehmedom Baždarevićem vodili duele u gradskom derbiju protiv Željezničara. Danas je on selektor BiH. U kakvim ste odnosima s njim?
- Meša je veliki profesionalac i na terenu i izvan njega. Na terenu smo vodili rat 90 minuta i bili protivnici, a onda smo, nakon utakmice, bili veliki prijatelji i išli zajedno na piće. Pored njega, družio sam se i s drugim nogometašima Želje Mirsadom Baljićem i Harisom Škorom... Za kraj, imam jedan savjet za Mešu. Dobar selektor je onaj koji radi manje na terenu, a više izvan njega.
Čuvena mostarska škola
Slišković i Jozić za vrijeme igranja u Italiji: Vodili bezbroj žestokih duela
Za vrijeme igranja u Italiji vodili ste bezbroj duela s Blažom Sliškovićem, koji je tada nastupao za Peskaru. U kakvim ste danas odnosima s legendarnim Mostarcem?
- Vodio sam s njim rat na terenu i bilo je mnogo žestokih duela. Bio je to vanserijski igrač i uvijek ću ga se sjećati. Posebno mi je urezana u sjećanje 1981. godina, kada je Slišković prešao iz Veleža u splitski Hajduk. U to vrijeme to je bilo nepojmljivo i nezamislivo. Nakon Hajduka, svi znamo kakvu je karijeru izgradio Slišković. U dobrim smo odnosima i danas. Inače, izuzetna je ta mostarska nogometna škola. Bojim se da nekoga ne zaboravim, Slišković, Duško Bajević, kasnije Sead Kajtaz...
Jozić postiže pogodak protiv Kolumbije na Mundijalu u Italiji
Često u rodnom Konjicu
Živite u Čezeni, dolazite li u rodni Konjic i posjećujete li BiH?
- Naravno, svakog ljeta dođem u BiH. Obiđem rodbinu i najčešće budem u svom Konjicu. Također, često odem na more do Zadra, gdje mi živi sestra. Tu provedem sedam dana i odmaram se i punim baterije.
Ne mogu više trpjeti nepravdu
Poznato nam je da, prema ugovoru iz 1984., potražujete stan od FK Sarajevo i da ste spremni podnijeti tužbu. Zašto ste se baš sada, nakon 31 godine, odlučili na taj korak?
- Ne mogu više trpjeti nepravdu. Kanton Sarajevo mi je 2005. uzeo očev stan, a FK Sarajevo me je 1984. prevario i nikad mi nije dao obećani stan, koji mi sljeduje na osnovu ugovora potpisanog s tadašnjim direktorom Svetozarom Vujevićem. Ostavio sam veliki trag za BiH, grad Sarajevo i bordo klub, a ja kada posjetim glavni grad BiH, moram boraviti u hotelu. Jedini sam čovjek u Sarajevu kojem je oduzeto pravo na stan. Prevarili su me, dali su mi rješenje od stana u koji nikad nisam ušao. Odgađao sam godinama. Sada sam ih obavijestio i zamolio da mi daju stan koji mi sljeduje. Ako ne budu htjeli, onda ćemo na sud, tužit ću ih. Na osnovu ugovora, FK Sarajevo uzeo je ogromnih 400.000 maraka kada sam potpisao za Čezenu - kaže Jozić.
