Milan Ozren, sadašnji prvi saradnik Igora Jankovića na klupi Borca, prvi je fudbaler iz Republike Srpske koji je 2000. godine, prije nego što se fudbal na ovim prostorima ujedinio, obukao dres reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Tadašnji stoper Banjalučana ističe kako je bio iznenađen pozivom, ali da se nije dvoumio da li da prihvati poziv selektorskog tandema Husnija Arapović – Mišo Smajlović. Posljednju riječ imao je, ipak, njegov otac, koji mu je pružio svu podršku.

Imao je tada, prema vlastitom priznanju, dosta problema, ali se nije obazirao na njih i, pokazalo se poslije, bio je u pravu... U razgovoru za “Dnevni avaz” odlučio je da prvi put javno progovori o tim danima, uz tvrdnju kako bi ponovo uradio istu stvar.

- Borac je na kraju jesenjeg dijela prvenstva Republike Srpske 2000/2001. bio uvjerljivo prvi na tabeli i stigao mi je poziv da za reprezentaciju BiH, koju su zajednički vodili Husnija Arapović i Mišo Smajlović, nastupim na Milenijum kupu u Indiji. Uz mene, pozive za put u Indiju dobili su i moji saigrači Darko Maletić i Vladan Grujić, ali oni tada zbog nekih razloga, zaista ne mogu da se sjetim zašto, nisu mogli da se odazovu. No, poslije su zaigrali za selekciju BiH, i to uspješno – prisjeća se Ozren detalja od prije 17 godina.  

Kako kaže, poziv ga je iznenadio, ali mu je, kao mladom igraču, dosta značio. Bez imalo kolebanja, odlučio je da ga prihvati, a imao je podršku kluba i, što je najvažnije, porodice.

- Moram da budem iskren, zapitao sam se je li vrijeme da igram za BiH, hoću li postupiti ispravno ako se odazovem... Ali, uz konsultaciju sa porodicom, odlučio sam da prihvatim poziv i nisam se pokajao. Tako sam odlučio onda, a isto bih uradio i sada. Borac mi, da budemo jasni, nije pravio nikakav problem, imao sam podršku čelnih ljudi, stručnog štaba i saigrača tako da je sve prošlo u najboljem redu – kategoričan je Milan Ozren.

Iako nije želio da sam to naglašava, ipak se osjeti da je za takvu odluku, u tom momentu, trebalo mnogo hrabrosti, pogotovo zato što je on tada bio mlad igrač.

- Pa, da budem iskren, trebalo je mnogo hrabrosti i odlučnosti. Ali, imao sam podršku porodice, prvenstveno oca, koji je, u suštini, i presudio. Da mi on nije dao podršku, bez obzira na moju želju da zaigram za selekciju BiH, teško da bih se odazvao, jer preko njegovih riječi ne bih mogao – govori Ozren. 

Po povratku iz Indije, doživio je dosta neprijatnosti, jer dobar dio javnosti tu njegovu odluku nije prihvatio i optuživao ga je za “izdaju”! No, uspio je da sve gurne u drugi plan.

- Naravno da je bilo svega, kako da nije, ali se ja nisam baš mnogo osvrtao na to. Naravno, bio sam mlad i nije mi bilo prijatno. Utjecalo je to na mene, ali sam sve uspio da prebrodim na najbolji način. Naravno, kad sad mislim o tome, nisam ljut ni na koga, svako ima pravo da misli svojom glavom, a meni je ostalo drago što sam upravo ja bio prvi fudbaler iz Republike Srpske koji je zaigrao za reprezentaciju BiH – govori Ozren.

Zbog povrede trbušnog zida, koju je zadobio nakon što je prešao u Domžale, Milan je propustio priliku da ponovo zaigra za BiH u utakmici protiv Španije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. godine.

Trenerska karijera

Milan Ozren se po završetku igračke karijere opredijelio da ostane u fudbalu kao trener i trenutno je prvi pomoćnik Igora Jankovića u Borcu. Na pitanje postoji li možda neka skrivena ambicija da jednog dana sjedne i na klupu reprezentacije BiH pa da na taj način zaokruži svoju karijeru, naglasio je kako baš i nije razmišljao o tome.

- Iskreno, mislim da nemam tih ambicija. Iznenadio me je i sam poziv da budem pomoćnik Igoru Jankoviću pa sada koristim svaku priliku da što više naučim i dodatno se educiram. A poslije, ko zna, vidjet ćemo...