Čudna je ta sudbina. Godina je 1994. Boris Živković u dresu Sarajeva, meč protiv gradskog rivala Željezničara. Utakmica se igra na Koševu u opkoljenom Sarajevu, meci fijuču iznad glava igrača...
Dvanaest godina poslije, svjetska sportska javnost prati Borisa kako u stopu prati Zinedina Zidana (Zinedine Zidane), i to na utakmici finala Lige prvaka u dresu Bajera iz Leverkuzena na prepunom Hampden parku u Glazgovu protiv slavnog Real Madrida.
Stalno kod majke
Živković je svoje prve nogometne korake napravio u Slavenu iz Živinica, gdje je i rođen. Kao 14-godišnjak, došao je u FK Sarajevo. Bordo dres nosio je od 1989. do 1994. Nastupao je na stoperskoj poziciji. S Koševa je otišao u Marsoniju, a potom u Hrvatski Dragovoljac. Ostalo je historija, nastupao je za Bajer, Štutgart, Portsmut...
Vezani ste za Sarajevo, kad ste posljednji put bili u glavnom gradu?
- Bio sam prije nekoliko dana u Sarajevu. Obišao sam prijatelje i moje bivše saigrače Senada Repuha, Mirzu Varešanovića... Žao mi je što nisam imao više vremena da odem na Bjelašnicu da skijam, ali to ćemo obaviti drugi put. Živim u Zagrebu, blizu sam i brzo ću ja opet u Sarajevo.
Zato ste u rodnim Živinicama dosta češći gost.
- Tamo su mi rodbina i majka. Svakih petnaestak dana idem u svoje Živinice. Tamo je posebno.
Živinice su iznjedrile mnoge poznate bh. sportiste. Iz Živinica su Elvir Rahimić, Jusuf Nurkić... Šta je tajna uspjeha?
- Djeca u Živinicama mnogo vole sport. Školska igrališta su puna, dječaci stalno ganjaju loptu i to je dobro. Inače, ljudi u Živinicama imaju dobar karakter i to je možda presudno što iz tako malog grada dolaze tako veliki sportisti.
Jeste li se čuli možda s Rahimićem? Nedavno je imenovan u stručni štab nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.
- Stalno sam na vezi s Rahimićem. Elvir je sjajan momak, bez ijedne mrlje u karijeri. Poželio sam mu sreću i dosta uspjeha u predstojećim kvalifikacijama.
Rahimić će biti u stručnom štabu selektora Roberta Prosinečkog. Šta BiH može napraviti pod njegovom komandom?
- Vrijeme će pokazati. Jedno je sigurno, Prosinečki je veliko igračko ime i dovoljno je otvoriti Wikipediju pa vidjeti spisak klubova u kojima je popularni Robi nastupao. Kao trener je, također, napravio dobar posao, ima sjajnu harizmu i nadam se da će i s BiH napraviti velike stvari. Bosna i Hercegovina ima sjajnu reprezentaciju.
Kažete da imamo sjajnu reprezentaciju, mnogi, ipak, smatraju da najviše škripi u odbrani od kada u njoj nema Emira Spahića.
- Ma, Emir je sjajan momak i moj dobar drug. U svakom pogledu je sjajan, i kao čovjek i kao igrač. Teško će biti u narednom periodu pronaći igrača takvog kalibra. Biologija je, ipak, učinila svoje. Na ljudima u BiH je da pronađu novog stopera Emirovih karakteristika.
Svojevremeno ste sarajevski derbi igrali pod snajperima. Možete li se prisjetiti te 1994. godine?
- To je priča za filma. Igrali smo protiv Željezničara, nas 22 nogometaša smo svjedoci. Sjećam se da smo pobijedili sa 2:1, a tri puta smo bježali od metaka u svlačionicu. Mi trčimo, a meci doslovno fijuču iznad naših glava. Sjećam se da su dva metka pogodila blizu glavnog sudije Salema Prolića. Bilo je čak i navijača, koji su se skrivali po koševskim tribinama. Kako god, to je bilo nezaboravno iskustvo. Mladost - ludost.
Sezona iz snova
Da se vratimo na neko bolje vrijeme. Dvanaest godina nakon ratnih strahota, igrali ste finale Lige prvaka u dresu Bajera.
- Kad zasvira himna Lige prvaka, tijelo se naježi. To je poseban osjećaj. Tada si u centru svijeta. Svi tebe gledaju. Sjećam se te 2002. godine. Cijela sezona bila je kao iz snova. Za to se živi i igra. Možda smo trebali i pobijediti Real Madrid u finalu, zaslužili smo barem produžetke.
To se finale pamti i po legendarnom voleju Zidana za 2:1?
– Sjetim se tog pogotka kad god vidim Zidana na televiziji, iako ga se ne želim prisjećati. Ja sam bio tu negdje blizu njega. Krenuo sam u blok i svi smo molili Boga da puca po golu, jer ko će ga napasti ako primi loptu i počne driblati? A ispalo je najgore. Postigao je golčinu.
Samo onaj ko nikad nije šutnu loptu, može reći nešto loše o Džeki
Poznajete brojne bh. nogometaše. Šta možete reći o Edinu Džeki?
- Suvišno je bilo šta govoriti o Edinu. Njegove reference i klubovi u kojima je igrao, sve govore. Divan je momak. Uostalom, zar postoji neki sportista a da nije dobar momak? Čitam da ga nekad napadaju zbog igara, to je smiješno. Edina može napasti samo onaj ko nikad nije šutnuo loptu i o sportu ne zna ništa.
Država treba pomoći
Bh. klubovi godinama tonu sve dublje. Šta je izlaz?
- Vidim da se politika klubova počinje mijenjati. Počinju se forsirati mladi igrači i to je jedini izlaz. Mi, Bosanci i Hercegovci, izuzetno smo talentirani, ali nam ta infrastruktura zadaje glavobolje. Savjetujem čelnicima Sarajeva, Želje... neka forsiraju svoje mlade igrače, šta će im polovni stranci. Također, država bi morala pomoći tim klubovima, umjesto što se zamara glupostima.
Španci su sada čuli za BiH
Juniori Željezničara daleko su dogurali u ovogodišnjoj Ligi prvaka za mlade. Koliko je to takmičenje važno za bh. klubove?
- Ma, to je vrhunska promocija. Vjerujte, većina onih mladih igrača Atletiko Madrida nije znala gdje se BiH nalazi. Sad su čuli za Željezničar, Grbavicu... Sjajna promocija.
