Miralem Pjanić u velikom intervjuu za britanski „Telegraph“ govorio je o važnosti domovine, Bosne i Hercegovine, u njegovom svakodnevnom životu. 

Pjanićeva porodica bila je prisiljena iz Tuzle pobjeći 1991. godine, jer je rat divljao sa svih strana.

Njegov otac, Fahrudin, bio je fudbaler u jugoslovenskoj trećoj ligi, a igrao je u Drini iz Zvornika. Fahrudin je, priča Miralem, mogao osjetiti rastuću napetost u zemlji i kada mu je ponuđen izlaz preko kluba u Luksemburgu, pristao je za njih igrati poluprofesionalno.

- Već je bilo jasno da je došao rat i zato je moj otac odlučio da se preseli u Luksemburg, a smatram ga mojom drugom kućom - kaže Pjanić. 

Kako priča Pjanić prvi put se u Bosnu vratio 1996. godine. 

- Još uvijek su svuda bili znakovi rata, bili su vidljivi. Sjećam se da sam vidio američke vojnike koji su bili tamo - dodaje Pjanić.

U porodici Pjanić uvijek se trude da zadrže bosanske tradicije i razgovaraju na bosanskom jeziku.

- Uvijek sam živio u inostranstvu, ali u mojoj porodici govorimo na bosanskom jeziku i čuvamo sve bosanske tradicije. Kada sam birao za koji nacionalni tim da igram, mogao sam da izaberem između Luksemburga, Francuske i Bosne, a izabrao sam Bosnu, jer smatram da je važno pokazati, naročito mladima, da san može postati java – kazao je Pjanić.