O svim članovima šampionske generacije Sarajeva iz 1985. godine zna se skoro sve.
Mnogi su i danas u nogometu. Neki su ostali u Bosni i Hercegovini, neki su otišli u bijeli svijet. Pojedini su proteklih godina bili direktno uključeni u bordo klub…
Brojne ponude
Predrag Pašić, Mehmed Janjoš, Miloš Đurković, Senad Merdanović, Husref Musemić, Mirza Kapetanović… su u BiH, Davor Jozić je u Italiji, Faruk Hadžibegić je u Francuskoj, Dragan Jakovljević se skrasio u Belgiji…
No, o jednom članu te čuvene šampionske generacije koševskog tima, kojeg je svojevremeno i Dino Merlin opjevao, skoro se ništa ne zna. Ferid Radeljaš, nekad jedan od najboljih bekova bivše Jugoslavije i standardni član bordo tima, doslovno je nestao sa scene 1988. godine, kad je napustio Koševo.
Pronašli smo Radeljaša u Granvijaru, malom francuskom gradu na istoku Francuske, na samoj granici sa Švicarskom. Tamo se popularni Nona skrasio sa suprugom Mevlidom i troje djece i još radi ono što najviše voli. Svoje ogromno nogometno znanje prenosi na mlade uzraste FK Granvijar.
- Ma, nogomet je moja ljubav. Treniram djecu u FK Granvijar, također radim u jednoj privatnoj školi nogometa. Igram za veterane Granvijara i uživam u životu. Supruga Mevlida je zaposlena u općini – kazao je Radeljaš na početku razgovora za “Dnevni avaz”.
Bivši bek Sarajeva žali što nije napravio bolju karijeru. Kako kaže, imao je ponude klubova iz velike četvorke i bogatih švicarskih timova, ali je, zbog nesretnog rata, na kraju završio u francuskom četvrtoligašu.
Najljepši nogomet
- Bio sam sa Sarajevom na pripremama 1988. godine. Osjetio sam i znao da će doći do nesretnog rata. Dobio sam ponudu iz Francuske i, naravno, odmah je prihvatio. Iskreno, da mi je ponudu poslao desetoligaš iz Francuske, također bih prihvatio, samo da se maknem iz tog nesretnog rata – kazao je Radeljaš.
I danas se Radeljaš naježi kad se sjeti utakmica u bivšoj jugoslavenskoj ligi sredinom osamdesetih, kad je bordo tim osvojio titulu, ostavivši iza sebe velikane Zvezdu, Partizan, Dinamo...
- Vjerujte, Zvezda, Partizan, Dinamo... tada su bili kao danas Pari Sen Žermen. Imali su pare, sudije, štele… i tako su titule osvajali. Naša titula vrednija je od njihovih deset. Mi smo je osvojili srcem, ta se titula ne može porediti ni sa jednom drugom. Igrali smo tada uvjerljivo najljepši nogomet – rekao je Radeljaš.
Otkrio je Radeljaš i šta je tajna uspjeha te generacije.
- Mi smo bili kao porodica. Svaku noć smo se družili. Pred utakmice, sjednemo zajedno, savjetujemo se... Ja sam nekoliko utakmica igrao povrijeđen, to je, možda, ludost, ali tada je bila čast igrati za Sarajevo. Disali smo kao jedan, Hadžibegić mi je bio poput brata, nismo se uopće razdvajali. I danas redovno pratim Sarajevo, ali to više nije to. Nema više igranja za raju – zaključio je Radeljaš.
Djeca naslijedila gen
Da jabuka ne pada daleko od stabla, potvrđuje i primjer porodice Radeljaš. Dva sina i kćerka također se bave sportom.
- Sinovi Dino i Hari igraju nogomet za Granvijar, dok je kćerka Ema uspješna gimnastičarka. Dao sam im izbor neka se sami pronađu, ali eto, oni su izabrali sport, što mi je drago – rekao je Radeljaš.
Porodica svetinja
Nakon što je 1988. doputovao u Francusku, Radeljaš je imao bogatu ponudu na stolu. U svojim redovima želio ga je jedan švicarski prvoligaš. No, Ferid nije želio ostaviti porodicu.
- U dvosobnom stanu živjelo nas je sedmero. Jako sam vezan za porodicu, da sam kojim slučajem pristao na tu ponudu, možda nikad ne bih upoznao divnu suprugu Mevlidu i možda nikad ne bih imao tako zlatnu djecu. Zato mi je sada drago i mislim da sam ispravno postupio, porodica je na prvom mjestu – rekao je Radeljaš.
Bh. muzika i jezik
Iako je Sarajevo napustio prije trideset godina, Radeljaš i danas perfektno govorio bosanski jezik.
- Ovdje sa suprugom i djecom sve pričam na bosanskome jeziku. To se ne smije zaboraviti. Zanimljivo, dok sam živio u Sarajevu slušao sam samo stranu muziku, a sada u Francuskoj slušam samo bh. muziku – rekao je Radeljaš.
