INTERVJU Bivši "Zmaj" uoči oproštajne utakmice

Misimović za "Avaz": Miroslavu Ćiri Blaževiću poznavanje fudbala nije jača strana

Avaz Sport.ba
23.05.2018 12:30

- Ima jedan momak u našem B-timu. Ima profesionalni ugovor i ponekad igra za prvu ekipu Bajerna. Može igrati i za nas... – govorio je svojevremeno Hasan Salihamidžić kad je tadašnjem direktoru nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Ahmetu Pašaliću nudio mladog igrača koji bi, kako je tvrdio, u budućnosti mogao nositi našu selekciju.

Bio je to Zvjezdan Misimović, mladi igrač s fudbalskim klikerom, momak magičnog poteza i ideje, koji je u sebi nosio potencijal da postane veznjak svjetske klase.

I postao je, potvrdila je njegova karijera, a Hasanova tadašnja inicijativa na kraju se ispostavila jednim od najboljih poteza u historiji našeg državnog tima.

Obilježili eru

I, četrnaest godina nakon što je prvi put obukao dres selekcije BiH, Misimović dočekuje trenutak kad će u ponedjeljak u Zenici odigrati oproštajni meč i, sasvim sigurno, podići tribine na noge, praćen ovacijama koje je i više nego zaslužio.

- To će biti nešto specijalno. Ne dobije svaki fudbaler priliku da odigra oproštajnu utakmicu. Velika mi je čast, a posebno mi je drago što će uz mene biti još dvije legende Vedad Ibišević i Emir Spahić, koji su obilježili tu neku našu eru u reprezentaciji. Bilino polje uvijek je u meni budili posebne osjećaje, ali ovo će biti nešto još ljepše. Dugo smo igrali tamo, publika nas je nosila u pobjedama i na tom stadionu doživio sam veoma lijepe trenutke – kaže Misimović u razgovoru za “Dnevni avaz”.

Zvjezdanova reprezentativna priča počela je 2004. godine, kad je debitirao u prijateljskom susretu sa Makedonijom. Taj meč pamti kao da je bio jučer.

- Kako mi je djelovalo? Veoma uzbudljivo. Putovao sam s Hasanom avionom iz Minhena u Beč pa u Skoplje. Pridružio nam se i Sergej Barbarez, a poslije i Elvir Bolić, Elvir Baljić... Bilo mi je nevjerovatno biti s takvim veličinama, s kojima sam poslije dijelio svlačionicu. A upravo je Hasan najzaslužniji za sve. Kad nisam ni znao kako će se stvari odvijati, on je pričao sa Pašalićem, pa i s Blažom Sliškovićem o meni – govori nam Misimović.

U narednih deset godina, Zvjezdan je 84 puta obukao dres reprezentacije. Vodio ju je, asistirao, postizao golove... Često je bio najčvršći kotačić naše reprezentativne mašine. No, pored nastupa i pogodaka, ono što naročito pamti je – prijateljstvo.

Najljepše u životu

- Uvijek sam rado dolazio na okupljanja. Bilo dobro ili loše u klubu, reprezentacija je uvijek bila sredina iz koje je čovjek odlazio s više samopouzdanja i boljeg raspoloženja. Momci iz ekipe uvijek su podržavali jedan drugog, bili su tu za onoga kome je potrebna lijepa riječ i nekako smo iz svega lošeg uvijek izlazili jači. To nas je krasilo, naročito onda kada smo se plasirali na Mundijal. I zato za taj period mogu reći da mi je najljepši u životu – govori nekadašnji veznjak “Zmajeva”.

Na pitanje priprema li se za oproštaj, Zvjezdan je odgovorio:

- Sigurno je da nisam povrijeđen – nasmijao se i nastavio:

- Trčim, pripremam se, a koliko će to biti dovoljno, vidjet ćemo. Rekao sam Miralemu Pjaniću da sam prošlih godina ja morao trčati za njega pa može i on sada za mene!

 

Vrijeme je pokazalo ko je lagao o povredi 

Svaka lijepa priča protkana je i onim lošijim stvarima pa tako i Zvjezdanova. Na pitanje šta pamti po zlu, izdvojio je trenutak kad ga je Miroslav Ćiro Blažević u našem prvom baražu za Svjetsko prvenstvo 2010. godine protiv Portugala optužio da je lagao o povredi.

- To se definitivno nije trebalo desiti. Možda u tom trenutku nisam ni shvatao šta se dešava i kakve će biti posljedice, ali sam smatrao da je sramota da ja moram slati nalaze pregleda koljena i objavljivati ih u novinama kako bih nekome dokazao da zaista jesam povrijeđen. No, na kraju se sve dobro završilo, a vrijeme je pokazalo ko je, zapravo, tu lagao – prisjetio se Misimović.

Baka je inteligentan, Ćiro ne zna mnogo o fudbalu  

Misimović je tokom reprezentativne karijere izmijenjao dosta selektora. Kakav mu je dojam ostao o svakome od njih?

O Baki - Slišković je bio iskren stručnjak. Nisma ga znao kao fudbalera, ali je, kao trener, znao dosta dobrih stvari. Fudbalsko znanje i trenerska inteligencija su mu na visokom nivou. Da nije stvari izvan terena zbog kojih je često meta javnosti, mogao bi napraviti velike stvari.

O Muzuroviću - Muzurović je, pak, bio gospodin i fudbalski džentlmen koji je prošao sve i svašta. Možda je bio predobar za ovaj posao.

O Ćiri – Što se tiče atmosfere, on je bio najbolji čovjek za taj posao. Digao je javnost i navijače, bio je “namazan” i nije birao sredstva da ostvari cilj. Ali, ako ćemo o fudbalskom znanju, ono mu nije bilo jača strana.

O Papetu – Nije pričao mnogo, ali je uspio napraviti historijski uspjeh i zato zaslužuje sve pohvale.

O Mehi Kodri – Moram ovdje dodati i njega. Nažalost, došao je u pogrešno vrijeme. Imao je veome dobre ideje, iza sebe ima prebogato iskustvo, ali je u to vrijeme slušao pogrešne ljude i nije se zadržao na klupi, što je velika šteta.

Iz karijere 

18. februara 2004.

debitirao je za BiH u prijateljskom susretu protiv Makedonije

84

nastupa za reprezentaciju je zabilježio

26

golova je postigao, uključujući jedan het-trik

1

naslov prvaka je osvojio, u Njemačkoj s Volfsburgom 2009. godine, a u tom pohodu zabilježio je tada rekordnih 20 asistencija

NA VRH