Nije lako igrati fudbal na planini

INTERNACIONALCI Jablaničanin Jasmin Šćuk, igrač Erzurumspora

Nije lako igrati fudbal na planini Domaći mečevi na 2.000 metara nadmorske visine

Poslije sedam godina u Češkoj, ljeta 2017. godine je Jablaničanin Jasmin Šćuk (28) kao posuđeni fudbaler prešao iz praške Slavije u Erzurumspor, a onda s klubom izborio plasman u Superligu, elitni rang takmičenja u Turskoj.

Dobar status

Time je zaslužio i da Turci otkupe njegov ugovor od Slavije i veže se do ljeta 2020. za Erzurum, grad u kojem “stanuje” najistočniji član turskog prvenstva.

- Prezadovoljan sam svojim statusom u Erzurumu, stigao sam prošle sezone posljednji dan prijelaznog roka. Igrali smo u Drugoj ligi i u filmskom scenariju preko plej-ofa na penale izborili ulazak u Superligu. Posljednjih 20 godina ovaj klub nije bio u eliti, tako da je glavni cilj ove sezone opstati u društvu najboljih - kaže Šćuk.

U Erzurumu, gradu od oko 600.000 stanovnika na krajnjem istoku Turske, imaju i svoje tajno oružje.

- Nadmorska visina je oko 2.000 metara i zaista je teško svakom timu da se aklimatizuje na vremenske prilike tu. Moram priznati da nisam još bio u nekom hladnijem gradu, gdje zimi temperatura pada i 20 stepeni ispod nule, ali isto tako nigdje kao tu nisam doživio toplinu i poštovanje ljudi – ističe veznjak.

Udaljenost Erzuruma od ostalog dijela Tusrke komplicira i gostovanja protivnicima.

- Jedini gradovi u koje ne putujemo avionom su Trabzon, Rize i Sivas, koji su udaljeni otprilike četiri-pet sati vožnje kolima. Ali, na ostala gostovanja neophodno je letjeti avionom – otkriva Šćuk.

Nastup u turskoj Superligi za njega je najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri.

- Igrao sam u Slaviji iz Praga, klubu s velikom tradicijom, ali mislim da su turska liga i klubovi ovdje dosta napredniji u svakom smislu nego u Češkoj. Erzurumspor je klub u kojem sam do sada u svojoj karijeri doživio najviše pozitivnih stvari – naglašava Šćuk.

Mnogo faktora

A krenuo je iz jablaničke Turbine, preko Radnika iz Hadžića do ekipa Mlada Boleslav i Slavija u Češkoj.

- Na uspjeh igrača utječe dosta faktora, neki kažu sreća, volja, rad, trud i disciplina. Sigurno da su to sve stvari koje su bitne i imaju jaku ulogu, bez njih je nemoguće uspjeti. Sreća se mora zaslužiti, a to se zaslužuje radom i disciplinom koji se vrate kad-tad. Prema meni, bitan je i inat, koji nikad ne dopušta da pokleknete. Naprotiv, služi kao serum da lakše stignete do željenog cilja - podvlači naš sagovornik.

Šehić je najveći dobitak

Šćuku od prošlog ljeta društvo u timu pravi Ibrahim Šehić, bh. reprezentativna “jedinica”.

- Šehić je prije svega veliki čovjek i profesionalac koji živi fudbal 24 sata na dan. Doista sam presretan što imam pored sebe jednu takvu ličnost u timu, ne samo ja nego cijela ekipa. Zajedno smo non-stop, družimo se i moram priznati da je Ibrahim najveći dobitak za klub. Prema mom mišljenju, konačno je zaslužio i da nakon toliko godina svojim radom i trudom bude broj 1 u reprezentaciji - smatra Šćuk.

Preuzmite aplikacije Dnevnog avaza za Android i iOS.

NA VRH