Zvanje nogometnog sudije u sportu jedan je od najodgovornijih zadataka, a ako se pri tome profesionalnim suđenjem bavi dama, onda je posao arbitra zasigurno mnogo zahtjevniji.

Naida Halilović iz Zavidovića studentica je druge godine Fakulteta za tjelesni odgoj i sport u Tuzli, a već godinu dijeli pravdu na nogometnim terenima u Kantonalnoj ligi Zeničko-dobojskog kantona. Ljubav prema suđenju kod Naide razvila se iz nogometa, koji je ranije trenirala. 

- Uvijek mi je lopta bila draža od lutke, dok su se prijateljice moje generacije šminkale ja sam trčala za loptom. Kako me uvijek privlačilo ono što je drugima čudno, tako sam htjela da postanem prvi ženski nogometni sudija u svom gradu - kaže Halilović.

Za našu sagovornicu posao arbitra, s jedne strane, nije zahtjevan jer, kako kaže, radi ono što voli. Ipak, s druge, biti sudija na terenu nosi veliku odgovornost i borbu s predrasudama o ženama i nogometu. 

- Kada ste ženski nogometni sudija, uvijek morate biti spremni na ružne komentare i razna dobacivanja, ali na to ne treba obraćati pažnju zato što je to sastavni dio ovog posla.

Naš mentalitet uglavnom teško prihvata činjenicu da žena ima autoritet pogotovo u "muškom" sportu kao što je nogomet. Nekim muškarcima je i dalje teško prihvatiti činjenicu da žena ima autoritet nad njima 90 minuta. Ipak, sve više ljudi počinje da prihvata činjenicu da žene i nogomet itekako idu zajedno - ističe Halilović. 

Zaboravila pištaljku 

Halilović nam je ispričala i jednu zanimljivu anegdotu kada je u svojoj prvoj utakmica bila u ulozi glavnog arbitara.  

- Izašla sam na teren i tada mi ostale sudije i delegat rekoše da izvadim pištaljku i da pozovem igrače da dođu. Utakmica je trebala početi, svi čekaju prvi zvižduk, a onda sam pogledala prema svojim kolegama i samo im rekla: „Mogu li dobiti ključ od svlačionice, zaboravila sam pištaljku" - uz smijeh nam priča Naida, koja od tada ne vadi pištaljku iz džepa, čak i kada je u ulozi asistenta.