ASOVI Nekadašnji sjajni defanzivac “Rođenih”

Goran Jurić: Država se tresla od Veležovog tima iz 1986.

Ta generacija je najbolja u historiji kluba, tvrdi Mostarac koji je bio član reprezentacije Hrvatske koja je 1998. bila treća na Svjetskom prvenstvu

Er. BIJEDIĆ
07.03.2019 20:00

Jurić:Kao rođeni Mostarac vrlo često sam u rodnom gradu

Mostarac Goran Jurić je možda bolje ostao zapamćen kao libero Dinama i reprezentacije Hrvatske, čiji je član bio i 1998. godine kada je osvojila bronzu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.

Međutim, stariji poznavaoci fubalskih prilika dobro ga poznaju još i kao igrača matičnog Veleža te Crvene zvezde koju je napustio samo pola godine prije nego što je postala evropski prvak 1991. godine. Jurić danas živi na relaciji Zagreb – Mostar, bez kojeg ne može, i očekuje novi trenerski angažman.

 Velika imena

 - Kao rođeni Mostarac vrlo često sam u rodnom gradu. U periodima kad nisam angažiran u fudbalu najviše sam u gradu na Neretvi - govori Jurić.

Poslije omladinske škole, za seniorski sastav “Rođenih” je debitirao 1983. godine protiv Vardara.

- Prošao sam sve kategorije, a za prvu ekipu kao klinac debitirao sam 1983. godine protiv Vardara koji je tada na terenu predvodio veliki Vasil Ringov. Za Velež je tad branio Enver Marić, a igrali su pokojni Vladimir Matijević, Duško Bajević, Franjo Vladić i drugi, sve velika imena, ljudi i sportisti - priča Jurić.

Ipak, ističe da je BMV generacija (Bajević – Marić - Vladić) pomalo razvikana i zauzima mjesto iza njegove.

 - Njih najviše spominju jer nisu ništa osvojili! Baš sam ljetos bio na ručku sa Sejom Kajtazom i to smo komentirali. Smatram da je naša generacija najbolja Veležova u historiji - ističe Jurić i dodaje:

 - Moja generacija sa Semirom Tucom, Sejom Kajtazom, Predragom Jurićem, Ivicom Barbarićem, Vladimirom Skočajićem, Davorom Juričićem, Vanjom Gudeljom, to su najveće fudbalske ikone Mostara. Država se tresla od nas. U sportskom smislu, naravno – naglašava Jurić.

Njegova generacija je osvojila Kup Maršala Tita, ali ne i naslov prvaka. Nedostajao je samo jedan korak, 14. juna 1987. godine Velež je pao na Tušnju protiv Slobode. Semir Tuce je doveo Velež u vodstvo, ali je završilo 2:1 za domaćine koji su dva puta poentirali s bijele tačke.

 Fudbal je čudan

 - Fudbal je stvarno čudan i možeš biti najbolji, ali ako se sve ne posloži... Bio sam učesnik te utakmice u Tuzli, tad smo bili pokradeni. Mada nismo imali ni dovoljno hrabrosti i sreće - priznaje Jurić.

Skupio je četiri nastupa za A reprezentaciju Jugoslavije pod vodstvom Ivice Osima i 16 za A tim Hrvatske. Poslije Veleža je igrao za Crvenu zvezdu, Seltu iz Viga, Zagreb, Hrvatski dragovoljac, Dinamo i Jokohamu.

Ističe da je njegov život fudbal te da prati i dešavanja u našoj zemlji.

- Mislim da Premijer liga napreduje, sporije nego što bi trebalo, ali ide naprijed. Sjećam se da je to sve prije 10–15 godina bila potpuna improvizacija, sad se ipak radi ozbiljnije - smatra Jurić.

Igrao s dijabetesom

Njegova karijera je dugo trajala uprkos zdravstvenim problemima jer mu je još 1989. godine dijagnosticiran dijabetes. Zaključio ju je 2001. godine u Zagrebu. 

Oglasi

Komentari

NA VRH