Vjerovatno najbolji mogući potez, baš kao svojevremeno s Ćirom Blaževićem, napravio je Nogometni savez Bosne i Hercegovine angažiranjem Duška Bajevića za novog selektora.

Mudar je Duško, željela je svekolika javnost već decenijama da baš on preuzme reprezentaciju, ali je on to glatko odbijao. Na kraju, skrasio se u Komitet za normalizaciju prvo, a potom i u Stručnu komisiju, odakle je predlagao kandidate za selektora. Kako posljednja dva nisu imala uspjeh s reprezentacijom, najpoštenije je da pokuša on.

Duško je mudar jer je odabrao da bude selektor u najbolje moguće vrijeme. Ima sve kao na pladnju - nikad niko lakši zadatak imao nije. Dobiješ dvije utakmice i eto te na Euru, ne dobiješ, niko ti neće ništa prigovoriti, a i Savez se "oprao" - angažirao je ime i legendu oko koje dileme nema. To je to.

A osim što je mudar i što je bio "princ", elegantni gospodin i u kopačkama i u odijelu, Bajevićeva jedna od najizraženijih osobina je klasični hercegovački tersluk. Nervčik na klupi reprezentacije tako je svojevremeno učinio nešto što, vjerovatno, nikada niko nije. 

Od 2006. do 2007. godine sjedio je na klupi Crvene zvezde, a onda, kada su ga navijači protiv Vojvodine verbalno počeli tjerati skandirajući "Duško, odlazi", pokupio se i elegantno, rutinski, u 70. minuti, otišao u svlačionicu kultne beogradske Marakane. Više se nije vraćao.

Princu s Neretve će ovo biti prvi selektorski angažman u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri koju je počeo još prije 30-ak godina u Veležu.