Na današnji dan, 12. oktobra 2005. godine, reprezentacija BiH je u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj gostovala u Beogradu reprezentaciji tadašnje Srbije i Crne Gore.
Rijeke navijača slijevale su se iz BiH prema Beogradu. Jedna s ciljem da podrži reprezentaciju svoje zemlje Bosne i Hercegovine, i jedna reprezentaciju komšijske države.
Mlade i perspektivne ekipe dobro su se nosile s favoritom u grupi Španijom i do posljednjeg kola imale otvoren put za svjetsku smotru fudbala.
Reprezentaciji BiH je u toj utakmici bila potrebna pobjeda za plasman na Mundijal, ali nažalost doživjeli smo minimalan poraz. Strijelac jedinog gola na utakmici bio je Mateja Kežman u sedmoj minuti.
Utakmicu na stadionu Marakana obilježili su veliki incidenti u režiji domaćih navijača koji su navijače naše reprezentacije gađali kamenjem, bakljama i topovskim udarima.
Umjesto Kežmana, Barbareza i ostalih sjajnih fudbalera obje reprezentacije, na čuvenu beogradsku Marakanu su traktorima iz RS, te ruralnih dijelova Srbije i Crne Gore, došli neki drugi "heroji". S transparentima koji slave genocid i džepovima punim kamenja, naoružani mržnjom.
Kamenovanje, topovski udari i najprimitivnije uvrede bile su sastavni dio "podrške" reprezentaciji Srbije i Crne Gore.
Kada je kapiten reprezentacije BiH Sergej Barbarez čuo i vidio šta se dešava na tribinama doslovno je ganjao sudiju po terenu tražeći da se meč prekine. Rat na tribinama, baš kao i onaj od '92. do '95. trajao je pred očima UEFA-e.
- Želio sam skrenuti pažnju sudiji na dešavanja na tribinama. Ipak, on je samo rekao kako je to nadležnost delegata - rekao je nakon utakmice Barbarez.
Deceniju i po kasnije, Barbarez je istetovirao svoju siluetu s jedne od fotografija s te utakmice kao podsjetnik na vjerovatno i najteži momenat u karijeri.
