Svi tada aktivni navijači kluba iz Maksimira dobro se sjećaju evropskog puta Dinama, koji se u to vrijeme zvao "Croatia", iz sezone 1997/98. Historijsko izbacivanje Partizana pa tragično ispadanje od Njukastla u Ligi prvaka, te seljenje u Kup UEFA, gdje su riješeni Grashopers i MTK-a.

Kobni Kaminero

U 3. kolu natjecanja s druge strane bio je moćni Atletiko Madrid, prvak Španije iz 1996. godine, koji je na prvu utakmicu 25. novembra 1997. u Zagreb stigao kao trećeplasirana momčad Primere. Već u drugoj minuti utakmice Edin Mujčin je svojim pogotkom bacio Maksimir u trans, no Modri ipak nisu izdržali, Kaminero (Jose Luis Caminero) ušao je s klupe u poluvremenu i u 60. pogodio za konačnih 1:1. U revanšu odigranom 9. decembra na stadionu "Vicente Calderon", Kaminero je bio starter i opet strijelac, tada jedinog gola na utakmici za prolaz Madriđana.

- To prvo poluvrijeme protiv Atletika u Zagrebu bilo je najboljih 45 minuta te generacije, a odigrali smo stvarno mnogo velikih utakmica. Sigurno jedna od najdražih utakmica u karijeri, šteta što to nismo iskoristili i dobili to poluvrijeme s dva, tri razlike. Teško je cijelu utakmicu odigrati u takvom ritmu, završilo je 1:1, ali za nas je to tada bio velik rezultat protiv sjajne momčadi - priča Edin Mujčin za "Sportske novosti", modri majstor veznog reda iz Gornjih Koliba.

Danas 51-godišnji pomoćni trener Lokomotive u stručnom stožeru Samira Toplaka dobro se sjeća zagrebačkog sudara, ali i madridskog.

- U Maksimiru smo odigrali jednu od najboljih, a na Kalderonu našu najlošiju utakmicu! Ne znam jesmo li uopće imali jedan, dva udarca prema vratima, stvarno se ne sjećam da smo ikad izgledali slabije. Što nam je bilo? Nemam pojma, stvarno ne znam. Vjerovali smo da ćemo proći, imali smo stvarno vrhunsku momčad i onda smo podbacili. No, mi smo do samog kraja utakmice bili u igri, toliko smo bili kvalitetni da nam je Atletiko zabio tek jedan gol bez obzira što smo igrali tako grozno. Ma da smo samo nešto odigrali, možda bismo prošli jednu od najjačih španskih momčadi, .

Gledao je Mujčin svoje nasljednike u modrom dresu prošle sedmice protiv jednog drugog španskog predstavnika. 

Neka bude što duže 0:0

- Oni su generacija koja je u odnosu na moju uspjela napraviti evropski iskorak za koji su nama nedostajale sitnice protiv najboljih momčadi kontinenta. Prvo poluvrijeme protiv Viljareala daje mi nekakvu nadu, iako, igrali smo mi sad protiv Dinama i osjeti se da im nedostaje te dubine jer nemaju klasičnog napadača. Čudi me da Dinamo nema trećeg centarfora, pa barem nekog iz omladinske škole, to si nisu smjeli dozvoliti. No, dobro, možda Bruno Petković bude spreman za uzvrat, nemam informacije iznutra. U drugom dijelu Viljareal je pojačao gas i izgledao da igra koliko mu je potrebno za pobjedu. No, svaka utakmica je priča za sebe i zato se momci ne smiju predati. Ko zna kako se ko probudio danas. Svaki sportaš prije svega mora vjerovati u uspjeh - kaže Mujčin i dodaje:

- Neka bude u Viljarealu što duže 0:0, to je dobro za Dinamo, i onda neka zabiju pred kraj utakmice, ono što mi nismo uspjeli 1997. u Madridu, pa da vidimo što će biti.

Mujčinova prognoza za revanš?

- Slab sam prognozer, nikad ne mogu ništa pogoditi, pa, eto, reći ću 1:1 - zaključio je nekadašnji naš reprezentativac.