Zdravko Mamić, neformalni šef zagrebačkog Dinama i Nogometnog saveza Hrvatske, bjegunac od hrvatskog pravosuđa, u razgovoru za "Jutarnji list" govorio je o uspjehu nogometne reprezentacije Hrvatske, ali i svojim razočarenjima u neke nogometaše, dužnosnike, političare.
Kaže da na dočeku izbornika Zlatka Dalića u Livnu nije bio jer ga niko nije zvao, ali i zbog toga što je procijenio da bi mu dolaskom među 50.000 ljudi "sigurnost bila ugrožena".
- Kunem vam se, nakon SP u Rusiji nije me nazvao nijedan igrač - kaže ogorčeni i razočarani Mamić i dodaje da on zbog svog ponosa nije nikoga htio zvati.
Podsjeća koliko se žrtvovao i koliko je uložio u neke od ključnih hrvatskih reprezentativaca.
- To su bile neviđene žrtve, životne drame. Modrića sam, recimo, upoznao kada je imao 14 godina, kada je bio izbjeglica. Njega i njegove roditelje prigrlio sam u Zagrebu kada niko nije znao šta bi moglo biti... Modriću sam dao stan od moje žene da u njemu živi. No, o tome niko ne priča. U ovim biografijama koje sada pišu o Modriću ja kao da ne postojim. Kao da nije bilo mene, kao da nije bilo Dinama. A kod nas je bio devet godina. Devet...
Mamić podsjeća i na druge reprezentativce koje je on "izmislio" i pomogao im da naprave velike karijere.
- Pitajte Lovrena. Dinamo ga je doveo kada je bio u statusu izbjeglice. Jedva su se prehranjivali njegovi roditelji i dvojica sinova. Roditelji, koji su za mene pravi heroji, svaki dan su ga vozili u Zagreb iz Karlovca. Pa, tu je i Ćorluka, koji je, također, bio izbjeglica. Kovačića sam oteo Linzu iz Austrije. Vrsaljko je imao tešku situaciju u zaleđu Zadra. Sa svima njima ja sam se sreo kada sam bio najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Ne samo u nogometu, nego uopće. Prigrlio sam ih kao vlastitu djecu...
"Meni je nenormalno da Modrićevi roditelji ne sazovu pres-konferenciju i pred cijelim svijetom kažu: sram vas bilo šta radite mom djetetu i gospodinu Mamiću, pa mi smo bili u status izbjeglica, mi smo u javnobilježničkom uredu u Sesvetama potpisali ugovor o solemnizaciji. Ja sam im bio baka, deda, doktor, psiholog, mama, tata, čistačica, sve sam im bio. Bio sam im više od njihovih roditelja", kazao je Mamić.
