Samir Mehinović, sportista invalid iz Kaknja, snagom volje i vjere u sebe, najbolji je primjer kako se naizgled nepremostive životne prepreke mogu pretvoriti u uspjeh. Kapiten odbojkaškog kluba invalida Kakanj '92, sportista s najdužim stažom u nekom kakanjskom sportskom kolektivu, sa šest godina doživio je saobraćajnu nesreću u kojoj je ostao bez desne potkoljenice, no nije se htio povinovati bolnim životnim udarcima.

Pogled u svijet

- Tjelesni nedostatak me nije sputavao da se obrazujem i educiram kao svi moji vršnjaci. Završio sam srednju ekonomsku školu bez ikakvih poteškoća. Nakon rata u Kaknju je formiran klub sjedeće odbojke, jedan od najstarijih u BiH, i moj život se od tada promijenio. Bavljenje sportom vratilo mi je vjeru u život. Odbojka je moja rehabilitacija, pogled u svijet. Sebe sam pronašao u sportu i ne bih mogao živjeti bez njega – kazao je 40-godišnji Mehinović.

Bavljenje sportom Mehinoviću je omogućilo da putuje, upoznaje ljude, različite kulture i tradiciju. Najvažnije individualno priznanje dobio je 2004. i 2009. godine kada je proglašen za najuspješnijeg sportistu Kaknja u kategoriji invalidnog sporta

- Nije bilo lako, rušio sam sve barijere pred sobom i sportski se nadmetao. U klubu sam za ovih nepunih 20 godina odigrao sve utakmice, a propustio sam samo tri treninga i to zbog smrti oca. Učestvovao sam na mnogim turnirima, no najvažniji su mi dva trofeja Srednjoevropske lige s ekipom Kaknja. To je takmičenje drugoplasiranih i trećeplasiranih nacionalnih ekipa – rekao je Mehinović.

Bez posla

No, hrabri Kakanjac suočen je s težim životnim problemom nego što je tjelesni nedostatak.

- Nezaposlen sam i bez ikakvih prihoda. Nadam se da ću jednog dana uspjeti riješiti životnu egzistenciju – požalio se Mehinović.

Uspješan i u atletici

Mehinović se, osim u sjedećoj odbojci, okušao i u atletici za invalidne osobe. U disciplini bacanja koplja na Kantonalnom prvenstvu u Zenici 2000. godine zauzeo je treće mjesto, a u trčanju na 100 metara bio je drugi.