ŽENE U SPORTU

Lejla Hairlahović, novi generalni sekretar RSBiH: Moja vizija je razvijen rukomet u BiH

J. JEREMIĆ

Foto: Hairlahović: Prijavila sam se vođena željom da pomognem rukometu


Na konkurs za novog generalnog sekretara Rukometnog saveza Bosne i Hercegovine prijavila se zato što, kako kaže, voli izazove. Jedina je ispunjavala sve uvjete konkursa pa će tako Lejla Hairlahović biti novi prvi operativac Rukometnog saveza BiH.  

Rođena Cazinjanka ima veliko iskustvo u rukometu i nada se da će joj ono dobro doći u postavljanju ovog sporta na zdrave noge.

- Ja volim izazove u životu tako da je i ovaj konkurs bio izazov za mene. Odlučila sam se prijaviti kako bih vidjela kako stojim u toj oblasti. Niko mi nije to predložio niti me je nagovorio. Prijavila sam se vođena željom da se pomogne rukometu u BiH - objašnjava Hairlahović te dodaje da je kroz dosadašnji rad u rukometu dobro upoznala strukturu Saveza.

Strategija i volja

Prije same prijave, dodatno se informisala o predmetnoj funkciji i trenutnom stanju u RSBiH, a na upit koji je gorući problem s kojim će se morati pozabaviti čim dođe na novu funkciju, kaže:

- Prvi problem je trakavica oko ID broja i računa Saveza. Problem je to koji dugo traje i morat će se naći rješenje, jer o tome ovisi funkcioniranje Saveza u cjelini. Osim toga, predstoji mi temeljita analiza i izrada konkretnih planova.

Bosanskohercegovački rukomet u teškoj je poziciji pa se ID broj može okarakterizirati kao vrh ledenog brijega problema.

Hairlahović je, izgleda, više nego svjesna na kakvu funkciju dolazi.

- Moja vizija je razvijen rukomet u BiH. Strategija postoji, ali treba postojati i volja svih nas koji smo uključeni u rukomet. Prvo će se uraditi kompletna i temeljita analiza u svim segmentima. To neće biti gotovo za pet dana. Nakon toga ćemo znati šta dalje - objašnjava ona te nastavlja:

- Znate da imamo neriješenu situaciju sa zaposlenicima Saveza. I to je problem koji zatičem odmah na početku i iskreno se nadam rješenju, koje će biti korektno i pravedno. Savez treba osnažiti u smislu da se u njegov rad uključe profesionalci u svojim oblastima.

Kako kaže, već je imala određene kontakte s drugim ljudima iz Saveza. Drago joj je što su složni da se stvari moraju mijenjati i da se mora mnogo raditi, počevši od uređenja krovne kuće bh. rukometa, liga, omladinskih pogona, reprezentativnih selekcija...

- U svojim preliminarnim planovima navela sam jačanje segmenta saradnje Saveza i klubova. Želim posjetiti rukometne sredine u cijeloj BiH i razgovarati o načinu unapređenja rukometa. Ako postavimo realna očekivanja, možemo se nadati nekom napretku - objašnjava Hairlahović te se fokusira na pitanje omladinskog rukometa.

Urušen sistem

- Uvijek sam isticala problem u omladinskom rukometu, ali i potrebu da ga uvedemo u škole kroz mini rukomet te da omasovimo pogone. Ulaganje u omladinski rukomet je naš prioritet ukoliko želimo rezultat. Problem je i u generalno urušenom sistemu i nedostatku povjerenja u instituciju Saveza. Moramo raditi transparentno i nastojati da vratimo povjerenje u Savez i njegove planove.

Ne treba ići dalje od Hrvatske i Slovenije, koje su napravile taj sistem. Mi trebamo napraviti slično. Samo omasovljavanjem rukometnih pogona, kvalitetnim radom i organizacijom takmičenja možemo očekivati rezultate za nekoliko godina. To treba biti ciklus za koji se moramo opredijeliti. Tu podjednako mislim i na ženski i na muški rukomet. Ključ našeg uspjeha je ulaganje u mlade, a A-selekcije će nam biti kruna tog rada.

Na upit kada bi mogla početi s radom i ima li straha, Hairlahović kaže:

- Ubrzo trebam početi s radom. Zabrinutost je realna kada znate samo i dio situacije. No, po prirodi sam optimista i vjerujem da nešto možemo učiniti. Ako i ne uspijem, znam da sam pokušala. Biti na ovoj funkciji je velika čast, ali i velika odgovornost.

U sportu od 12. godine 

Hairlahović je mlada i ambiciozna osoba, svježa krv koja je bh. rukometu potrebna da se pokrene sa dna. Mnogi ne znaju, ali od ranog djetinjstva je u rukometu.

- Rukometom sam se počela baviti u svom rodnom gradu Cazinu kada sam imala 12 godina. Iako nisam bila pretjerano motivirana za rukomet, nakon samo jedne utakmice, znala sam da je to sport koji će biti dio mog života. Najdraže medalje u omladinskim kategorijama osvajala sam sa ŽRK Krajina, a onda sam otišla u Tuzlu.

U RK Jedinstvo bila sam pet sezona. Igrale smo Premijer ligu i predstavljale BiH u Čelendž kupu. Imala sam čast da igrački sazrijevam u sredini kakva je Tuzla i danas sam vezana za sve te ljude - kaže Lejla, koja je jednu sezonu provela i u ŽRK Živinice.

Položila za sudiju

Lehjla je po okončanju studija prestala s igračkom karijerom. Položila je i za rukometnog sudiju, ali se time nije aktivnije bavila.

- Sedam godina sam vodila Rukometnu akademiju "Dundo Bears" i za to vrijeme smo postavili neke standarde u toj oblasti. Bilo je sjajnih medalja, odličnih turnira na koje smo išli i koje smo organizirali, promocija i kampova. U međuvremenu su došle obaveze u vezi sa postdiplomskim i doktorskim studijem tako da sam se trudila da sve to uklopim - kaže Hairlahović.

NA VRH

Podijeli članak na