Ekipa Jedinstva je u posljednjih nekoliko sezona, bez sumnje, klub koji koliko-toliko spašava sportsku čast nekad “najsportskijeg” grada bivše države – Tuzle. Dok se većina ponosa grada soli uglavnom bori za opstanak u društvu najboljih ili su niželigaši, popularne “Labudice” trenutno su, uz Grude, najbolji ženski rukometni klub u Bosni i Hercegovini.
Jedinstvo je proteklog vikenda u Premijer ligi BiH upisalo 17. pobjedu, a još jednu zapaženu rolu u ovom uspjehu odigrale su blizanke u redovima “Labudica” – Martina i Matea Šumelj.
Sedam minuta
Sestre iz Ljubuškog su prije dvije godine zamijenile daleki jug Tuzlom i nisu se pokajale. Brzo su se uklopile u novu sredinu i sad predstavljaju ključne karike u igri tuzlanskog premijerligaša. Rođene su 15. juna 1997. godine u Makarskoj, a na upit koja je starija te zašto su se odlučile na rukometnu igru, Matea kaže:
- Martina je starija od mene sedam minuta. Nismo se bavile drugim sportom, jer smo od malena u rukometu. Gledajući utakmice na TV-u, odlučile smo se za rukomet, a i u Ljubuškom je rukomet sport broj jedan - objašnjava mlađa sestra Šumelj otkrivajući da je Martina uvijek željela biti golmanica i to joj se ostvarilo.
S druge strane, Matea je zaigrala na drugoj poziciji.
- Trener je uvidio moje sposobnosti da igram pivota i jednostavno sam zavoljela tu poziciju.
Interesiralo nas je kako su se simpatične Ljubušanke uklopile u bosansku klimu i je li bilo problema da se snađu po dolasku u Tuzlu.
- Dobro smo prihvaćene. Ispočetka je bilo teško, ali su nam saigračice dosta pomagale. Klima je vrlo slična, samo što u zimskom razdoblju ima više hladnoće i snijega. Iako smo rođenjem Makarnke, navikle smo se na snijeg - objašnjava Martina.
Uporedo s rukometom, sestre Šumelj su i uspješne studentice. Martina studira ekonomiju, dok se Matea odlučila na studij predškolskog odgoja. Kako kažu, s obzirom na silne obaveze, uspjesi na fakultetima su dobri, redovno polažu ispite, a prosjek ocjena im je osam.
Rad sa mladima
Iako imaju veoma malo slobodnog vremena, sestre Šumelj stignu prenijeti znanje djevojčicama koje tek ulaze u svijet rukometa.
Nerijetko pomažu trenerici Nermini Kušmić-Jogunčić u radu sa mlađim kategorijama kluba. Na upit gdje se vide u budućnosti, Matea kaže:
- U Jedinstvu smo već drugu godinu, ugovor nam istječe na kraju ove sezone. Vidimo se, vjerovatno, još godinu-dvije ovdje, dok ne završimo fakultet, a ako nam se ukaže neka bolja prilika, iskoristit ćemo je.
Najsretnije protiv PAOK-a
- Sestri i meni je najradosniji meč kad smo pobijedile grčki PAOK u Čelendž kupu. Najtužniji trenutak bio je kad smo igrale za Izviđač. Tada smo baš ovdje, u Mejdanu, izgubile sa jedan razlike od Jedinstva – ističe Martina.
Smeta zagađenost zraka
- U Tuzli ne možemo izdvojiti šta nam se posebno sviđa, jer je sve lijepo. Najviše se družimo sa saigračicama, rukometašima i kolegicama s fakulteta. Većinom izlazimo po kafićima u gradu. Jedina zamjerka na Tuzlu je zagađenost zraka – kaže Matea.
