Said Auita (59), svjetski poznat marokanski sportista, prvi je iz plejade sjajnih arapskih atletičara koji od njegove pojave pa do danas suvereno vladaju srednjim prugama.
Auita je olimpijski pobjednik na 5.000 metara s Olimpijskih igara u Los Anđelesu 1984. godine. Ukupni je pobjednik serije "Grand Prix IAAF" 1986, 1988. i 1989.
Boravio u Zenici
Legendarni Marokanac bio je gost na ovogodišnjem izdanju tradicionalnog mitinga u Zenici. Na početku razgovora za naš list rekao nam je da je prvi put u Bosni i Hercegovini te da mu se naša država veoma sviđa.
- Bila mi je posebna čast što sam prvi Marokanac, Arap i musliman koji je u svjetskoj atletici imao dobre rezultate i osvojio mnoge medalje te postigao mnoge svjetske rekorde.
U to vrijeme, sjećam se da sam bio dovoljno dobar za vrhunske rezultate, poput Britanaca, Nijemaca i Amerikanaca. To su bila divna vremena - rekao nam je Auita.
Iako mu je specijalnost bila utrka na 1.500 metara, u historiju atletike ušao je kao prvi čovjek koji je pretrčao 5.000 metara za manje od 13 minuta (12:58,39) i to 27. jula 1987. u Rimu.
- Imao sam sreću da sam prvi istrčao 5.000 metara ispod 13 minuta. Također sam bio prvi koji je 1.500 metara trčao ispod tri i po minute, kao i 3.000 metara ispod sedam i po minuta. Bio sam zaista posebno blagoslovljen od Boga da postignem te rezultate - dodaje Auita te naglašava da su Olimpijske igre uvijek bile nešto posebno.
- To je najteže takmičenje. Za mene su Olimpijske igre poput velike svjetske izložbe za sve države, gdje se pokazuje šta ko ima u sportu. Mi, u Maroku, nismo imali mnogo takmičara. Sjećam se da smo u Los Anđelesu imali samo troje individualnih takmičara i nogometnu ekipu.
No, uspio sam oboriti olimpijski rekord, osvojiti zlatnu medalju na 5.000 metara i proslaviti moju državu pred očima cijelog svijeta. I moja prijateljica Naval el-Mutavekel osvojila je zlato na 400 metara sa preponama za našu državu. Na Olimpijskim igrama se ne trči za sebe, trči se za državu - kaže Auita.
Otkriva tajne
Ističe i da uspjehe duguje svom načinu treninga. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, razvio je novi sistem treniranja, koji, kaže, i danas svi u svijetu koriste.
- Ako je atletičar dobar na 1.500 metara, onda može imati dobre rezultate i na 5.000, ali i na 800. Tada su Britanci imali filozofiju prema kojoj je atletičar morao biti odličan na 800 metara da bi trčao i 1.500. No, moj način treniranja pokazao je drugačije pa sam postizao dobre rezultate i na 10.000 metara.
Pokazalo se da moj sistem treniranja pomaže atletičarima da budu dobri i na 400 metara. Taj sistem su uskoro usvojili Kenijci, Etiopljani, Amerikanci i mnogi drugi, jer sam im držao seminare. Tako se moramo ponašati u sportu.
Ne smijemo kriti tajne uspjeha samo za sebe, nove generacije moraju imati korist od nas, iz prošlosti - kaže Auita.
Ipak, Said priznaje da je ogromna razlika u atletici u njegovo vrijeme i danas.
- I tada su vrhunski atletičari imali velike novčane nagrade na mitinzima, ali smo trčali srcem i za svoju državu. Osjećali smo sport, sve te izazove i mitinge.
Danas je drugačije, atletičari trče sami za sebe. Ne mogu reći da je moja generacija bila najbolja, ali ne mogu reći ni da su to ovi današnji. Sada ima mnogo prljavih stvari u sportu. Zbog tih stvari atletika danas ima lošu reputaciju. Danas ne bih savjetovao nekome da uputi svoje dijete u atletiku, izuzev ako će roditelji biti stalno uz njih da ih zaštite od loših stvari - rekao je Auita.
Lični rekordi
800 metara: 1:43,86 (1988)
1.500 metara: 3:29,46 (1985, svjetski rekord)
2.000 metara: 4:50,81 (1987, svjetski rekord)
3.000 metara: 7:29,45 (1989, svjetski rekord)
5.000 metara: 12:58,39 (1987, svjetski rekord)
Blistao u Njemačkoj
Iako mu je bilo teško da odabere najdražu utrku ili stazu, ipak nam je otkrio da je najviše volio trčati u Njemačkoj.
- Tamo sam oborio dva svjetska rekorda, u Berlinu i Kelnu. Ti su mitinzi u Njemačkoj uvijek imali odličnu atmosferu i bili su savršeno organizirani.
Dešavali su se uvijek kad sam bio na vrhuncu forme i možda ih samo zbog toga trebam izdvojiti. Ne treba zaboraviti ni da je staza u Oslu uvijek bila izuzetno brza i dobra. Poseban pritisak se uvijek osjetio u Briselu i Cirihu te se tamo trebalo posebno potruditi da se dođe do pobjede - kaže Auita.
