Osim što su Španci, općenito, zaluđeni fudbalom, hrana je odmah iza ove strasti. A najkarakterističnije jelo njihove kuhinje je tapas.

Za tapas se ne može reći da predstavlja jedno određeno jelo. To je kompletna vrsta obroka koji se jede između ručka i večere kako bi se nešto prezalogajilo pred glavni, večernji obrok u Španiji. 

U Mediteranskom selu u Taragoni tapasi su dostupni u toku svih obroka, a recepti i sadržaj mogu biti raznovrsni. Ono što je sigurno, jeste da se tapas jede u sitnijim zalogajima, usput. Sportistima se često servira i španska paelja, kuhano jelo, čiji je glavni sastojak riža sa piletinom, ribom ili morskim plodovima.

Inače, u Taragoni sportisti imaju tri obroka u hotelskom restoranu - doručak je od šest do deset, ručak od 13 do 16, a večera se servira od 19 do 23 sata. Ishrana je na bazi švedskog stola. Takmičari ne jedu neka skupa jela. 

Jela se, uz ribu i morske delicije, piletinu ili neko drugo meso, mahom baziraju na riži, krompiru, paradajzu, paprici, grahu... Naravno, sve se priprema na maslinovom ulju.

Za doručak ("Desayuno") tu je sve kao i u Bosni, jaja, razne vrste mliječnih proizvoda, viršle, kobasice, salame, povrće... Za "La Comida", odnosno ručak, obično su prilozi krompir, riža, uz meso i razne ribe, a slična je "La Cena" - večernji obrok. 

Sportisti se mogu hraniti i izvan Mediteranskog sela. Cijene su više nego pristojne za ovo turističko mjesto na obalama Sredozemnog mora.

Osim tradicionalnih domaćih jela, turistima se, od kojih su najbrojniji Rusi, Česi i Poljaci, nude razne vrste pizza, tortilja, hamburgera i sendviča. 

Za deset eura može se fino jesti i popiti neko piće u lokalnom baru. Ni kafa im nije skupa, 1,3 eura košta odličan espreso sa pogledom na more.

I u supermaketima su pristupačne cijene, koje se ne razlikuju mnogo od cijena u BiH. Tako, naprimjer, deset jaja košta 2,70 KM, jogurt i mlijeko su 2 KM, litar vode 2,10 KM, soka 3 KM, a čokoladice, grickalice i keks su od 1 do 5 KM.