BELGIJA

Hamza Hadžić: Zaradim dovoljno da mogu živjeti od rukometa

Kuhar u restoranu u kojem se hranim porijeklom je iz Makedonije, tako da meni nekad sa strane napravi nešto naše, bosansko

D. JURIŠIĆ

10.12.2018

Hamza Hadžić (22), mladi rukometaš, igrao je za RK Čelik sve do ljeta 2017. godine, kada je ova ekipa izgubila premijerligaški status.

Velika nada zeničkog rukometa nakon sjajne dvije sezone u seniorskoj ekipi Čelika napustio je Bosnu i Hercegovinu i trenutno nastupa za belgijsku ekipu HC Vise BM, koja se takmiči Bene ligi, prvenstvu u kojem su po šest klubova iz Belgije i Holandije.

Roditeljski dom

- Igram na pozicijama lijevi ili srednji bek. Debi za Čelik imao sam s nepunih 17 godina i bio sam na užem spisku mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali nisam upisao nastup – kaže Hadžić na početku razgovora za „Dnevni avaz“.

Hadžić je kao 19-godišnjak napustio roditeljski dom i otputovao u drugu državu.

- Kada sam im rekao da odlazim iz Bosne, reakcija roditelja bila je pomalo tužna, jer idem daleko od njih. Ipak, kada se malo bolje sagleda, otišao sam tamo gdje mi je bolje i ljepše, gdje me cijene koliko vrijedim. A čim dobijem slobodne dane, odmah dolazim u Zenicu da se vidimo i da „ubijem nostalgiju“, što bi se reklo – ističe Hadžić.

U Belgiji je već drugu sezonu.

- Privikao sam se brzo, kako se kod nas kaže, lako se navikneš na dobro. Samo se bavim profesionalno rukometom i nema potrebe za drugim poslom. Ovdje je jednostavno, zaradiš onoliko novca koliko vrijediš. Prvu godinu komunicirao sam samo na engleskom, ali sam i učio i francuski jezik.

Sada većinu vremena pričam na francuskom. Naravno, još to nije idealno, pa i dalje idem dodatno u školu kako bih usavršio jezik – govori Hadžić.

Naš sagovrnik ima sreću da i u dalekoj Belgiji često pojede neko bosansko jelo.

Nema primjedbi

- Za hranu nemam nikakvih primjedbi, šta god zatražimo, to i dobijemo. Hranimo se u restoranima u kojima spremaju posebnu hranu za nas sportiste. Kuhar je porijeklom iz Makedonije, tako da meni nekad sa strane napravi nešto naše, bosansko. Ipak, nedostaje mi mamina kuhinja, jer bez nje se ne može, poželio sam njen burek, grah... – podvlači Hadžić.

Visoke ambicije

- Trenutno sam ovdje sretan i zadovoljan. Naravno, nikad se ne zna. Francuska mi je blizu, kao i Njemačka. Na meni je da radim, da dajem sve od sebe, a ostalo će sigurno doći, ne brinem se. Naravno da bi mi bila čast igrati za svoju domovinu i očekujem da ću uskoro dobiti i tu mogućnost da zaigram u najdražem dresu – kaže Hadžić.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.