MOJA PRIČA Bosanac Marko Rudić o svom novom angažmanu

Skijanje se brzo uči...i u Hong Kongu

Htio na neki način vratiti planini ono što je ona meni dala

Razgovarala: Enisa SKENDEROVIĆ
13.01.2019 23:35

Marko Rudić je nekadašnji skijaški reprezentativac Bosne i Hercegovine, a danas trener skijaške reprezentacije Hong Konga.

Marko je dobro poznato skijaško ime, jedan od najboljih skijaša naše zemlje, koji je 2010. godine u Vankuveru predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Olimpijskim igrama, ali je odlučio da se posveti trenerskom poslu, a prvi zadatak i izazov bio mu je treniranje u reprezentaciji Hong Konga.

Dječačka želja

- Velika je čast da nije izabran ni Njemac, ni Austrijanac, ni Italijan da trenira reprezentaciju Hong Konga, nego čovjek iz BiH, što je zaista veliki uspjeh, ali i odgovornost. Nisam očekivao takav poziv, jer sam bio usred otvaranja svoje ski-škole na Jahorini, to mi je nekako tada bio logičan smjer, jer sam htio na neki način vratiti planini ono što je ona meni dala – pojašnjava Rudić.

Poziv koji je ljetos dobio od glavnog sekretara Nacionalnog skijaškog tima iz Hong Konga učinio mu se, kaže, nevjerovatan...

- Rekli su mi da su zainteresirani da idem s njima na jedan probni kamp, da vidimo kako ćemo se uklopiti. To se sve desilo u Francuskoj, gdje su mi po završetku treninga rekli da su prezadovoljni, a i meni se svidio način na koji oni rade. Možda neki ne znaju, ali 2022. godine odigrat će se Olimpijske igre u Pekingu i Hong Kong je na neki način dio Kine, tako da je i meni krajnji cilj da imaju po jednog predstavnika na Olimpijskim igrama u Pekingu – iskren je Rudić.

Svoje prve korake na skijama je, nastavlja nam priču, počinjao upravo na Jahorini.

- Sa starih fotografija vidio sam da sam s pokojnim ocem prvi put stao na skije kada sam imao dvije godine. Sjećam se da sam se sa četiri godine već spuštao sa najvećih vrhova Jahorine. To je tada bila samo dječačka želja da se bavim skijanjem. Imao sam uzore u skijanju i maštao da budem poput njih. Međutim, kada radite nešto iz ljubavi, uspjeh je zagarantovan. Jeste teško, ima puno odricanja, jer dok su moji prijatelji, tada tinejdžeri izlazili, ja nisam. Ali, ono što je meni skijanje dalo, nijedan drugi sport mi ne bi mogao dati. Jezike koje sam naučio, putujući po raznim zemljama, prijatelje koje sam stekao, to se može dobiti samo kroz sport – kaže nam Rudić.

Snijeg u aprilu

Osim toga, otkriva nam svoje daljnje planove za ovu godinu:

- U februaru idemo na treninge koje ćemo održati na krajnjem istoku Rusije, nakon toga ide još jedan trening u Italiji, a postoji mogućnost i da, ukoliko u BiH bude snijega u aprilu, da bi reprezentacija Hong Konga došla u BiH, da im predstavimo našu zemlju, da vide da su se stvari dosta promijenile, u odnosu na to kakve su bile ranije. Nakon toga, u maju se vraćam u Hong Kong, gdje ću da potpišem ugovor za naredne tri godine, odnosno do Olimpijade – kaže nam Marko.

A, na koncu, poručuje:

- Onaj ko nije doživio da vozi 150 kilometara na sat po zaleđenoj stazi, ne zna šta je pravi adrenalin.

Izazov koji sam prihvatio

- Putovanja su na neki način dio mog života i izazov koji sam prihvatio. Gdje god da krenemo, uvijek u životu nailazimo na poteškoće, ali na nama je hoćemo li odustati ili te prepreke prevazići – kazao je Rudić.

Povreda koljena u Americi

- Nakon svih povreda koje sam imao, uvijek sam se vraćao jači i s više motivacije prema skijanju. Naravno, ako se prečesto dešavaju povrede, onda se treba zapitati šta nije uredu. Moja najozbiljnija povreda koljena desila se na Svjetskom prvenstvu u Americi 2015., gdje sam se godinu kasnije vratio. No, nakon toga odlučio sam da budem trener, a ne učesnik. Jedna povreda može da okonča karijeru, ali meni se to, hvala Bogu, nije desilo – iskren je Rudić.

Brojke

2010.

godine Rudić je osvojio 36. mjesto u slalomu na Olimpijskim igrama u Americi

NA VRH